datum: 28. - 30. april 2007.

 

- Halo?

mučanj
- Ej, ja sam.
- Ej.
- I, kuda ćemo?
- Uf, gde mi je mapa...
- Planina?
- Na Jadovniku je bilo sjajno... kuda sad?
- Čemernica? Kukavica?
- Mučanj.
Sat je zvonio u osam. Ustali smo u jedanaest. U jedan smo već bili na stopu. U šest smo bili u Arilju. U osam smo i dalje bili u Arilju (ne vole ljudi stopere). U devet (otprilike) smo stigli u Prilike. I tamo zaspasmo, na njivi, u šatoru, pored reke.

Jutarnja tunjevina iz konzerve. Na bregu spazismo crkvu sa neobičnim plavim krovom. Tu nas je dočekao otac Milan, izuzetno simpatičan mladi popa koji se upravo pripremao za venčanje.

crkva prilike

- Pomaže bog.

- Bog vam pomogao.
- Odakle dolazite?
- Novi Sad. Beograd. Novi Sad i Beograd.
- Jeste li za kafu? Sok? Sladoled?
- Sladoled!
- Kapri ili Sneško?
- Kapri. Sneško. Kapri i Sneško.
Osim što je lud za sladoledom (baš neki dan je smazao 11 komada), otac Milan pokazao se kao prava hodajuća enciklopedija, ne samo što se tiče crkve, nego i okolnih sela, planina, ljudi... a i kao izvrstan domaćin. U Prilike je došao pre samo dve godine, a već kao da je postao neodvojivi deo ove varoši, crkve, planina i naroda...

Dahije, naime, odlaze iz Srbije 1799. godine, kojom prilikom ruše crkvu, staru skoro dva veka. Zapis na spoljašnjem zidu, odmah pored vrata, svedoči da je crkva obnovljena 1801. godine. Zatim je zapaljena 1813. i, tvrdoglavošću naroda, nanovo obnovljena 1815. Nivo okolnog zemljišta narastao je, vremenom, od nataloženih ruševina, pa je nivo poda crkve znatno niži od okoline. Ovde se čuva jedna od prvih štampanih knjiga u Srbiji, po imenu Cvetni triod, koja je 1563. godine štampana u katoličkom manastiru Kamilo Zaneti u Skadru. Ikonostas sadrži dve stare slike: Isus na tronu, koga je 1815. godine naslikao Petar Molerović, i Bogorodica, delo nepoznatog autora, slikano 1867. godine.

Iz novije istorije izdvajamo kuriozitet da je popa zamislio da krov hrama bude obojen u nebesko plavo, ali je boja, na njegovo zaprepašćenje, po sušenju ispala primetno drugačija. Kasnije je shvatio da su i sve hladnjače u okolini ofarbane u istu boju... pretpostavlja se da je majstoru preteklo farbe, a šteta da se baci. Naš popa, međutim, ne da se lako iznervirati. Nasmejanih očiju pokazuje nam prospekt Turističke organizacije Ivanjica, čiji su autori ispoljili zavidan stepen kreativnosti krsteći sveca kome je crkva posvećena u Svetog Arhijestvatija Mihaila. A šta je arhijestvatije - ne zna se, otac Milan nije čuo za taj termin za sve te godine studija teologije na Bogoslovskom fakultetu...

Ostadosmo kao slučajni gosti na venčanju mladih Priličana, pošto se naš drug popa ponudio da nas, nakon svadbe, odveze do sela Katići. Venčanja su u ovim krajevima bučna, sa žutim uglačanim trubama, dobošima, balonima, okićenim traktorima, užičkim kolcem, zastavama, ljudima u crnom i gajbom piva na haubi stojadina.

crkva prilike

Vesela popadija Nataša sedi na prozoru na spratu, radoznalo posmatra neobična seoska venčanja i silno se zabavlja. «Nije to samo ono što vidite», dobacuje nam ona u poverenju, «ima tu i ljubavi».

Na putu za Katiće nalazi se izvor mineralne vode poznat kao Prilički kiseljak, koji danonoćno opseda armija dedica sa gomilom plastičnih flaša. Voda je prilično dobra, gazirana, mutnjikava, pomalo bljutava ali sasvim ukusna; lokalno stanovništvo loče je u neizmernim količinama.