ironm

Ipak neće provesti navedenu odluku, zabrana će se odnositi samo na domaćine koji su očito koristili nekakva velika kolica za prijevoz stvari. https://nz.totaltravel.yahoo.com/news-opinions/news/a/-/25615027/pop-a-wheelie-after-uproar-venice-denies-ban-against-roller-suitcases/

Kao i većina javnih poduzeća u RH, HŽ je prepun uhljeba i kojekakvih menadžera i direktora koji u životu nisu vidjeli unutrašnjost vagona, a kamoli se vozili u jednom od njih. Kao što to i inače biva u ovim našim državicama, lova koja bi trebala ići za rekonstrukciju pruga, novih vlakova itd. koristi se da se kupuju automobili direktorima, za razne bonuse, putovanja i slično. Ja se osobno volim voziti željeznicom no ja nikada nisam imao potrebu ići na posao svakodnevno s vlakom, a to je vrlo bitno. Osobno poznajem nekoliko ljudi koji su se preselili u Zagreb jer jednostavno nisu mogli ovisiti o vlaku kada taj vlak gotovo svakodnevno kasni i ljudima nije preostalo ništa drugo nego da se presele u Zagreb ili dođu ranijim vlakom 1 do 2 (možda i ranije) ili izgube posao zbog učestalog kašnjenja... Isto tako vlak je jako skup (gledajući odnos kvalitete usluge i cijene). Uglavnom, svakako preporučujem svima koji se žele vratiti kroz vrijeme, upoznati Micu Ubicu na blagajni, sjesti u stari, ekstremno hladni i/ili topli vagon, provesti vrijeme čavrljajući o životu u dobroj staroj državi s bakom koja prodaje kokice na placu, upoznati svako selo i zaselak jer vlak ide lagano pa imate vremena za to, no ukoliko niste za takvu vrstu avanture, možda nije loše izbjegavati i probati alternativni prijevoz

Da malo oživim temu Ja bih svima najtoplije preporučio Sto godina samoće od Gabriela Garcie Marqueza. Uopće ne mogu opisati oduševljenje tom knjigom, ali je vrlo zahtjevna za čitanje na način da stvarno trebaš biti koncentriran inače nećeš puno stvari pohvatati Inače mi je bila zanimljiva knjiga Tomaž Humar, o istoimenom slovenskom alpinistu, način na koji žive vrhunski alpinisti, opisi ekspedicija i život za vrijeme tih ekspedicija te zašto se ustvari oni penju, riskiraju svoj život itd.

" krivom (rđavom) kurcu i dlaka smeta" - kad je netko zahtjevan (oko djevojke ali i drugih stvari) "veži konja gdje ti aga kaže" - slušaj gazdu "lako je tuđim kurcem gloginje mlatiti" - kada se troši tuđi novac bez odgovornosti (vidi političare) ili kad se pametuješ o važnim stvarima i o tome što bi netko trebao napraviti. "nikad briga nikad stres, popi samo kraš ekspres" - tesna koža "čudiš se ko pura dreku" "što blejiš ko tele u šarena vrata?" "prebit ću te ko vola u kupusu" kad se sjetim ostalih dodam

Osobno sam išao bar desetak puta tim graničnim prijelazom zadnjih dvije godine i čini mi se da me nikada nisu tražili zeleni karton (ali na drugima obavezno - kao što si naveo), Ali sve ovisi o graničniku i gužvama naravno, ali u krajnjem slučaju čini mi se da ga se čak i može kupiti na samoj granici (ali nisam 100% siguran). Pozdrav

Meni se svidio film. Kako je rađen prema istinitom događaju imam osjećaj da redateljev pokušaj da film bude što realniji je uspješan. Dakle, kroz cijeli film se provlači nezadovoljstvo glavnog lika sa svijetom, pritisak koji je nametnut od strane roditelja i društva i želja da se pobjegne od tog načina života jer ga ne može više podnijeti. Tu se s jedne strane može primijetiti nezrelost protagonista (što je i logično, dečko je imao oko 20 godina, tako nešto) ali kad pogledaš realno stanje stvari većina mladih „bježi“ od tog pritiska na druge načine, poput alkohola, droge, seksa itd., tako da ovaj njegov „bijeg“ nije ništa čudno jedino što je on doslovno pobjegao od svijeta zauvijek, a ne samo za vikend kako većina to čini :)Po meni on je smatrao da ako pobjegne od društva da će mu to riješiti sve probleme i da će biti sretan, ali to jednostavno nije tako, jer koliko god bilo tiho oko tebe, u tebi (tvojoj glavi) može biti cirkus (Do not try and bend the spoon. That's impossible). Što se tiče kraja filma, opet mi se čini realan jer mi se čini da nije pretjerano uljepšavan, odnosno umro je u agoniji jer se zajebo u izboru bilja i to je to (ukoliko se naravno to uistinu i desilo). Jedino što je možda pretjerano na kraju je to da je umro prosvijetljen ali i to je moguće jer prema dosta knjiga (ponajviše istočnjačke kulture) upravo pred smrt čovjek postane prosvijetljen i shvati su radost i sreću življenja. Što se tiče ljudi koji su napravili kult od toga filma, to me uopće ne čudi. Ljudi jednostavno vole se poistovjetiti s drugim ljudima (religije, sport itd). U ovom slučaju se poistovjećuju s time da se ne poistovjećuju s nikime U svakom slučaju ekstremizam u ničemu u većini slučajeva nije dobar. Što se tiče samog lika meni se ne sviđa to što je apsolutno izbjegavao to da nazove roditelje i ustvari barem troje ljudi je zbog njega patilo više godina (dok nisu saznali da je umro, onda su barem imali neki mir) ali mi je bilo interesantno to što je on u tih 2/3 godine zbilja živio kako je htio i što možda i takav život ima više smisla neko 70+ godina životariti po društvenim normama, raditi posao koji ne voliš samo da dočekaš penziju, na kojem dnevno provedeš 8-12 sati a ostatak vremena budeš zatrovan smećem s televizije i jedini „spas“ su ti dva tjedna godišnje, koje više niti ne možeš provesti na moru jer su ti smanjili plaću, a troškove života povećali i onda se tješiš time da možeš biti sretan kako imaš posao.... Dugačak tekst, vjerojatno i predugačak iako mi se čini da bih mogao još pisati ali bolje ne Pozdrav

10 minuta mi je trebalo da pročitam gornji tekst, malo vježbanja ćirilice (iako nisam učio u školi nego preko dvojezičnih brošura ) nikom nije škodilo Moram priznati da nisam pretjerano upućen u Srpsko-Albanske (pretpostavljam zbog Kosova?) odnose pa ne znam što da mislim o tome, ali u svakom slučaju nadam se da će sve netrpeljivosti među ljudima početi nestajati jer to nikome ne čini dobro. Bio sam na jedan dan u Tirani i imam pozitivna iskustva ali bih želio da upoznam malo bolje tu državu, ljude, kulturu i običaje.

Pozdrav svima na forumu! Iako sam iz Zagreba nadovezat ću se na temu da možda vidite kako to izgleda iz moje perspektive U potpunosti razmijem vašu nedoumicu jer jedan od planova u budućnosti mi je ići kroz Srbiju, Kosovo, Makedoniju i Albaniju pa znam o čemu pričate. Iako sam bio u Beogradu s ZG tablicama i apsolutno nikakvih problema nisam imao, štoviše upoznao sam puno ljudi i svi su bili jako ljubazni. Nekoliko godina sam radio u turizmu pa sam puno putovao po hrvatskoj obali ali nikad nisam vidio toliko auta sa srpskim registracijama koliko ove godine. Pošto sam ove godine prošao velik dio hrvatske obale (od Zadra kroz cijeli jug skroz do Ade Bojane) moram priznati da sam se iznenadio pozitivno na broj turista iz Srbije koji dolazi autima. Mislim da je u potpunosti sigurno putovati po Hrvatskoj sa srpskim tablicama ali naravno da se uvijek može naletiti na budalu koja ti može razbiti prozor na autu, ali mi se čini da je meni sa zagrebačkim tablicama i vama sa srpskim gotovo isti rizik u Splitu, Omišu ili Zadru isto kao što nekome iz Splita se može destiti da mu oštete auto u Zagrebu (pogotovo za vrijeme nogometne utakmice ako slučajno ostavi auto u blizini stadiona...) Što se tiče nekih incidenata, zbilja duže vrijeme nisam čuo da se nešto desilo, inače kad se nešto desi to onda mediji prenose nekoliko dana jer je to onda udarna vijest... Ali naravno ponekad postoje neki drugi faktori (alkohol) koji možda mogu i da pridonesu nekom problemu ali naravno u takvim slučajevima se najbolje maknuti Da zaključim, mislim da je sasvim sigurno ići (poglavito sada kad nam je turizam jedina grana kojom koliko toliko pokušavaju izvući zemlju iz govana u koju su je uvukli ) ali uvijek postoji mogućnost da se nađeš u krivo vrijeme na krivome mjestu ali tako je u principu svagdje. Pozdrav