Noukz

Podjem ti ja sa svojim menadzerom mog trening centra i koleginicom kinezom do Public Security Bureau-a (pocinje kao neki otrcan vic) da produzim svoju turisticku vizu u Shenzhenu, i ovaj ti skonta preko svog nekog jarana koji radi tamo, da mi apliciramo za S2 vizu za mene. To je inace kao porodicna viza, sa kojom se (donekle, kao za M) moze raditi u Kini. Podnesemo zahtjev i ja nakon 7 dana dodjem nazad (platim 168 ￥) po po svoj pasos u kome stoji ta viza na 2 x 60 dana. Eto, toliko o vizama u Kini. Sve zavisi koga znas i koga ti ljudi znaju, kao kod nas na Balkanu.

Jao u šta se ove kineske teme ovdje pretvoriše u međuvremenu... Elem, ja sam obećao bio da ću se javiti kad stignem i skrasim se u Šendženu, pa evo da to i ispunim. Prije svega, većinu informacija koje sam našao na ovom forumu i naravno guglu i jutjubu sam uzimao sa dozom rezerve, a skeptično sam slušao i par ljudi koji su mi olakšali dolazak ovdje i traženje posla i smještaja. Tako da nisam imao prevelika očekivanja. Mislio sam da je "too good to be true" zapravo. Skoro mjesec dana sam ovdje, evo radim treća sedmica u jedom trening centru, imam veliki stan koji dijelim sa cimerima a vizu su mi obećali srediti ljudi iz centra. Će vidimo hoće li ispoštovati... Šendžen je stvarno nevjerovatan mega-grad, sa naglaskom na mega, toliko prilika ima za posao i život i druženje da neko mora biti pravi idiot da "zaglavi", bez posla, smještaja i prijatelja. Dakle dovoljan je zdrav razum, profesionalan odnos prema poslu (koji god da je u pitanju) i naravno pozitivan stav. Ali i samostalnost! Izgleda da masa ljudi očekuje da im svi koji su već ovdje dostave sve potrebno "na tanjiru". Ja razumijem da ima ljudi koji nisu nikad putovali van Balkana pa imaju (zdravu) dozu straha, ali ne može se uspjeti i dobiti nešto a da se ne rizikuje i daje prvo. Nema potrebe da komplikujemo stvari. Treba znati šta želite, ali isto tako biti fleksibilni i prilagoditi se životu ovdje, posebno kineskoj "logici" i navikama. Klima je najmanja stavka u svemu, vjerujte. Ako ćete ih osuđivati zbog toga kakvi su, onda bolje da ne dolazite ovdje. Ja najiskrenije želim svu sreću svima koji pokušavaju da se maknu sa Balkana i ako mogu pomoći nekome da dođe u Šendžen, probaću, ali neki ljudi su stvarno bezobrazni i sebični. Isto tako neki ljudi koji su već duže vrijeme ovdje, postuju jaaako subjektivna mišljenja i šire dezinformacije, dakle ponavljam, uzimati sve sa velikom dozom rezerve. Treba se potruditi pomoći svima koje sretnete, ali surova istina je da je nekima pomoć više potrebna nego drugima. Ne bih da poredim to sa psima lutalicama, neko će me pogrešno shvatiti. Pozdrav svima

Ili pak srpsku? Arkturuse, koliko vas dolazi i treba li vam smještaj? P.S. Dobrodošao na forum!

Pošto nije tema aktivna a donekle je vezano tematski postaviću link ovdje, da ne otvaram novu temu. Chineasy! http://www.ted.com/talks/shaolan_learn_to_read_chinese_with_ease#t-306989

Ja letim 16og novembra za HKG, ali kofer će da bude jaaaako tijesan. Tako da ako je nešto maleno, nikakav problem, javi se. I da nije neka "nedozvoljena materija" naravno haha

Dobre vijesti svima serbistancima, bosanćerosima i kroaćanima! Danas sam dobio vizu za Kinu, a predao sam tačno prije sedam dana. Dakle, treba im sve što je navedeno na sajtu ambasade (i oglasnoj tabli ispred same ambasade) a ta dokumenta su na snazi od septembra 2013 i kako su mi rekli ne planiraju ih mjenjati uskoro. Ja sam se za svaki slučaj naoružao potvrdom iz moje banke i potvrdom sa biroa, koju su mi vratili, a izvod iz banke nisu ni spominjali, kao i putno osiguranje. Ja sam inače rođen i odrastao u Bosni i Hercegovini, ali imam dvojno državljanstvo, pa sam se odlučio da apliciram sa srbijanskim ipak. Jedino što mi je trebalo dodatno u tom slučaju jeste kopija mog bosanskog pasoša i lične kao dokaz o mom legalnom boravku u BiH. Sa bosanskim bi viza bila besplatna, sa srbijanskim sam platio 4 marke, ilitiga 2 jevrića, a sa hrvaCkim pasošem bi bilo 50 KM ilitiga 25 jevrića. Formular sam tako ofrlje popunio, pomogao mi je sekjuriti tip koji je tamo u čekaonici, totalni šaljivdžija, ali zna tačno šta treba (i šta ne treba). Iza šaltera radi jedna naša cura i jedan kineščić, koji je, inače vrlo profesionalan, djelovao nadrkan zbog svoje pomalo trapave (neću reći nesposobne) suradnice koja djeluje kao da je tek počela raditi. Tražio sam bio multiple entry, očekivajući da ga ću dobiti single, ali sam dobio double. Kad sam ih pitao za prelaske iz HK i Macao-a, pravili su se blesavi kao nema potrebe da uzimaš multiple NE TREBA TI. Mislim, sreća pa ne planiram nigdje ići dalje od Šendžena, inače bi to bio problem, jer kažu da jednostavno NIKOME ko prvi put aplicira ne daju multiple entry. Znamo mi svi to i od prije, ali to ne mjenja činjenicu da je malo nebulozno pravilo. Ali bože moj... Gužve nisu bile velike uopšte, jako je mala čekaonica pa lako djeluje puno, ali nema nekih redova niti potrebe za brojevima. Ambasada radi sa vizama samo utorcima i četvrTKOvima od 09:00 do 11:00 oklokova. Ja sad odo' bukirati aviJonsku kartu i nek mi je Bog na pomoći!

Ma zašto žuriti, onda se totalno promaši poenta takvog putovanja... Da sam znao ranije, pridružio bih vam se na ruti kroz BiH, bez razmišljanja. Znaš li da li bih mogao nabaviti tvoju knjigu negdje u Sarajevu?

Pa upravo zbog toga je "Možda" prva riječ. Navodno, on je imao samo $100 mjesečno, a siguran sam da je dubiozna priča kad je upadao u zatvore i gdje je već zaglavljivao bio tokom svoje avanture... U svakom slučaju volio bih pročitati knjigu, ali uzeti sve sa dozom rezerve. ;-) Ako ljudi nađu motivaciju u nekom potpuno fiktivnom filmu, zašto ne u ovakvoj priči? P.S. Nikako da pregledam sve tvoje fotografije sa sa dvotočkaških putovanja koliko ih je bilo samo, svaka čast!!

Naravno, ako ste voljni da rizikujete. Nadam se da će izaći dokumentarac i knjiga, vjerujem da će putovanje ovog TZARA TOTALNOG biti nevjerovatna motivacija za sve koji nalaze izgovore da ne putuju. http://expandedconsciousness.com/2014/04/10/he-visited-all-201-countries-in-the-world-without-using-a-plane/

Evo da vaskrsnem još jednu temu iz mrtvih haha Želim da podijelim svoje iskustvo sa ljetovanja u Južnoj AfriKi, možda nekome bude korisno, a i malo da doprinesem forumu, red je. Elem, dok sam radio u UAEu, u mojoj firmi je bilo jako dosta afrikanaca, a naročito Južnoafrikanaca i dosta sam slušao o JARu i njenoj ljepoti. U jednakim količinama su bile i priče o kriminalu i nesigurnoj svakodnevnici. Pošto mi je i djevojka Južnoafrikanka čuo sam dooooosta priča, koliko dobrih toliko i loših. I tako sam ja jednog dana aplicirao u Abu Dabi ambasadi JARa i otišao na godišnji kod moje drage na drugu stranu Zemljine lopte. Btw, tu ambasadu strogo izbjegavati, ja i moji prijatelji imamo SAMO loša iskustva, niti jednom da sam otišao u SA AD ambasadu a da neko nije totalno pizdio zbog zaposlenih u istoj. Ja sam proveo par dana u Johanesburgu (totalno neplanirano) tačnije u Reiger parku, jednom od najopasnijih dijelova jednog od najopasnijih gradova na svijetu. Samo o ta dva dana mogu blog napisati haha tako da idemo dalje. Busem sam zatim išao do Port Elizabeta, odakle je djevojka, i tu sam proveo nekih 15ak apsolutno predivnih dana. Ostalih 7-8 dana smo otišli na roud trip prelijepim Garden Route-om do Kejptauna i nazad. Na putu smo svraćali u mala mjesta, vinarije, plaže, životinjska utočišta i sl... Uglavnom, P.E. je jedan jako siguran grad, skoro na evropskom nivou, Kejptaun je isto veoma opušten ali noći više dijelova grada postanu opasni, dok se u PEu zna koja mjesta nisu sigurna danju i/ili noću. Inače, ja sam proveo 26 godina u krvavoj Bosni i meni lično nije ništa smetalo (osim Reiger Parka) niti totalno drugačije od recimo Sarajeva, tako da priče ljudi, koji čak žive tu, ne moraju nužno biti tačnije, od priča ljudi sa strane. Nevjerovatno koliko sam puta morao da se uštinem da skontam da sam na drugom dijelu planete, koliko je samo djelovalo poznato, kao neki magloviti deja-vu. Mislim da vi iskusniji svijeCki putnici znate bolje taj osjećaj... Kampovali smo u magičnom hipi bekpeker mjestu u, Plettenberg Bay-u, koji je inače meka za svjetske surfere. Zatim smo kušali prebogata i raznolika vina u blizini Kejptauna. Naravno, morali smo osvojiti famozni Table Mountin (sam uspon i rutu kojom smo išli, prelagano, penjao sam se po opasnijim brdima po Vojvodini haha) koji je s razlogom svjetsko čudo, nevjerovatna planina okružena ogromnim gradom se jednostavno mora vidjeti svojim očima, nemam tu fotografiju koja to može dočarati, a imam ih gomilu zaista. Isto tako, Kejptaun ljeti (naša zima jel'te) je PREpun turista, čak i previše ih bude. PE ima kilometre prelijepih plaža, i predivno more, iako malo uzburkano zbog stalnih vjetrova sa okeana, ali toplije nego Atlantik ipak. Ljudi su svugdje gdje sam bio zadivljujuće prisni, crnci standardno zaziru od bijelaca, obojeni (melezi) - iako se svi ponašaju kao da su gangsteri, velika većina njih nije nikad ni uzela pištolj u ruke, kamoli ubila nekog, vrlo opušteni ljudi. Bijelci... uh, moram reći da velika većina njih koje sam upoznao veoma puni sebe, baš onako ljigave naravi, nevjerovatno zaista kao da su svi ista familija haha ali naravno, uvijek ima izuzetaka hvala bogu. I da, naravno, jako su lijeni svi južnoafrikanci jednako, možda čak i lijeniji od crnogoraca. Ima tu još "rasnih slojeva" ali ne bih da pomislite da sam rasista ili nešto slično. Definitivno je istina da smo svi mi isti na neki način, i povezani na jednom dubljem nivou i ne može me niko ubijediti da je crnac ovakav i azijat onakav. Svi smo mi ljudi, pobogu. Uh, ima još toliko stvari koje bih želio pričati/pisati o svojim nevjerovatnim iskustvima dole, i ruku na srce, ne bi mi bilo tako dobro da nije bilo moje curice dole, koju nisam video mjesecima prije toga, tako da, moje mišljenje nije baš objektivno toliko. Ali zemlja im je toliko bogata apsolutno prelijepom i prebogatom prirodom, i imajući u vidu da je veličine centralne evrope, ima se jaaaaaaako dosta za vidjeti i obići, ja sam samo zagrebao površinu. Turistička destinacija - obavezno! Živjeti i raditi - zavisi. Znam naših ljudi koji su izgradili ogromne kopanije i "mlate" pare neprestano. Ja se nisam uspio organizovati da nađem posao dole, ali pošto draga ne želi ostajati dole svakako, idemo negdje drugdje. Ah ta bavlju. Mir i ljubav svima.

Gledam i nije mi jasno kako je zamrla ovako dobra tema. Ja sam živeo u Abu Dhabi-ju dvije godine, i htio sam da prenesem svoje utiske i iskustva, a nisam našao ni jednu sličnu temu, pa ću se ovdje raspisati. (ako se adminima ne sviđa, napravićemo novu temu ili kako god ) Ena je vrlo koncizno i tačno sumirala život u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Dubai nije uopšte toliko različit od Abu Dabiija, osim što su plate i kirije nešto više u ADiju, ali s dobijanjem EXPOa se i to promjenilo. Moja lična iskustva u UAEu su slijedeća (i naravno jako subjektivna)... Ja sam dobio posao preko agencije "Employment Power" iz Zagreba koja se inače bavi crew-shipovima i imao sam intervju u Sarajevu za Ferrari World Theme Park i Yas Waterworld. Dobio sam posao u Ferrari Worldu kao "stage hand" i pristao na vrlo mizernu platu (oko $400 mjesečno) i ugovor od dvije godine jer sam bio očajan u potrazi posla u Bosni. Nakon godinu dana sam promovisan i "lighting technician" ilitiga tehničar rasvjete i tu je bila duplo veća plata ali... Vrsta radne vize, smještaj i ishrana... Dno dna. Naše ljude (ex-YU) stavljaju u isti koš sa pakistancima, indijcima, bangladešom i filipincima tako da uslovi za život bili takvi. Ja sam dao otkaz nakon 21 mjeseca, tj 3 mjeseca prije isteka ugovora. Iskreno, glavni razlog je što su mi djevojku, koju sam upoznao dole, poslali kući i ja nisam mogao priuštiti advokata da ih tužim za način na koji su to uradili, inače da je ona ostala u ADu sa mnom, vjerovatno bi ostali i duže od dvije godine a i ugovori uglavnom traju oko 2 godine. Većina ljudi na taj način i ide da radi u UAEu. Od prodavaca u butiku do PRova i menadžera nekih mega kompanija. Naravno zavisi gdje upadnete, ako dobijete posao u Etihadu npr, imaćete jako solidnu platu, dobre radne i životne uslove... Dosta ljudi se žali na klimu, ali što Ena reče, zato je zima predivna. Ljeta su inače preko 55 stepeni sa ENORMNOM vlažnosti zraka a zime ne idu ispod 10ak stepeni. Ima jako dosta naših ljudi koji tamo rade, pretežno u tom "srednjem" sektoru društva. Vrlo lako se može dobiti posao u npr Virgin Megastoru za naše ljude koji dobro govore engleski, i hajmo reći pristojno izgledaju, i da za takav posao budu plaćeni cc 7000 dirhama (1500 eura) ali se uglavnom radi 50ak sati sedmično. E sad, smještaj je poprilično skup, osim ako niste voljni cimerisati se sa nekim, onda se može i uštediti. Ako ste dobar radnik, i ambiciozan, lako je napredovati u većini firmi, vjerujte da su naši ljudi tamo jedni od najcjenjenijih radnika. Radimo bolje no zapadnjaci, isto izgledamo a "jeftin" nam je pasoš. ;-) Treba imati na umu totalne paradokse kao što je Ema spomenula, da je to šerijatska islamska zemlja a prostitucija i razvrat po mnogim klubovima, zatim na primjer, da jedan sasvim prosječan lokalac Emiraćanin ima 4 (naravno bijele boje) Toyote Land Cruiser, par Poršea 911, 3 vile itd., a pola od ostalih 85% ne-lokalne populacije nema ni u najdaljem aksiomu mogućnost kupovanja bilo kakvog prevoznog sredstva, i žive po 6-oro na 20 kvadrata bez klima uređaja, rade za 150 dolara, oduzet im je pasoš, rade cijelo ljeto vani preko dana i noći, svakodnevno ih maltretiraju i tuku itd... Uglavnom žestoki feudalizam 21og vijeka. Ja sam svojim očima vidio (kud nisam imao kameru tad) dok sam putovao minibusom iz svog kampa do posla, kako te fizičke radnike prevoze nazad na kiper-kamionima, kao neku drvenu građu ili kamen iz kamenoloma, dok moj šef, amerikanac pretiče na semaforu kroz crveno u svojoj najnovijoj Corvetti ZR-1. Isto tako je paradoks sa prirodom, koja je u potpunosti bila isključivo sačinjena od PIJESKA do prije 30ak godina, a danas imate parkove i sadnice i žbunje i cvijeće svukuda. Doduše ne toliko u Dubai-u. Ali kad dođete u taj park da se prošetate sa djevojkom (koju ne biste smjeli ni držati za ruku) ne možete a da ne primjetite kilometre i kilometre crijeva za navodnjavanje oko svog tog drveća i kroz svu tu travu... Ali dobro dosta o paradoksima. Ja sam naučio toliko toga o sebi, o životu u svijetu i raznolikim (ne)kulturama, jezicima, navikama i prehrani od ljudi sa kojima sam radio svaki dan u te nepune dvije godine da jednostavno ne mogu da žalim za svojom odlukom što sam otišao u UAE. Bilo bi bolje da sam bar imao veću platu, pa da sam se vratio nazad sa nekim kapitalom koji bih potrošio na svoje iduće putovanje, ali bože moj, pare se uvijek mogu zaraditi, ali prijateljstva, ljubav i životna iskustva nikad! :peacesymbol: Eto, nadam se da sam pomogao nekome ko razmišlja da ode dole bilo turistički bilo da ide da radi, i ako neko ima bilo kakvih pitanja neka me slobodno pita, biće mi zadovoljstvo! Pozdrav svima od bivšeg arapa i budućeg kineza!

Kome treba konkretnih informacija o životu u Kini može i saznati putem ovog tipa - Winston, Južnoafrikanac koji živi i radi u Šenženu već 10ak godina, vjerujem biće korisno pregledati njegove zapise. Naravno njegovo mišljenje je jako subjektivno, ali mislim da svakom ko planira da ide u Kinu, vrijediće. https://www.youtube.com/channel/UCl7mAGnY4jh4Ps8rhhh8XZg

Za neke možda stare vijesti, a nekima je bitno da se razbiju predradsude i generalizacije Kineza: http://www.scmp.com/news/china/article/1293475/shenzhen-introduces-good-samaritan-law Ima nade. .gif' alt='::'>

Ne trebaš da mi zavidiš, pola od te ušteđevine sam posudio od mame, pa ti vidi... hahah Naravno da ću javljati sve detaljno, koliko mognem. A i ti se javi na PM kad budeš dolazila, potrudiću se i konkretno pomoći!