Nidex

@Jabukomen Bio sam 2011. u Prizrenu za vrijeme DokuFest-a, ukupno sam proveo 12 dana. Bio sam u vrijeme kada su gorili administrativni prijelazi, tačnije ušao sam na Kosovo dan ranije. Ni u jednom trenutku nismo imali problema, šta više ljudi su bili jako druželjubivi i oduševljavali se kada su bili u prilici da govore srpski sa nama. Dosta mladih nam je prilazilo i željelo da nas upozna, neki su nas tako dobro ugostili da smo bili nasmijani 3 dana od njihove domaće gostoprimljivosti , tako da vjerujem da ne bi trebalo biti problema što se tiče kaučsurfinga u Prizrenu. U Prištini ima jako puno stranaca koji rade po raznoraznim institucijama ili nevladinim organizacijama, takođe je i jako puno mladih sa zapada koji volontiraju u Prištini, pored toga mladi u Prištini, barem one koje sam ja sretao u nekoliko navrata kada sam odlazio tamo nisu bili šovinistički nastrojeni, tako da ćeš u Prištini ćeš sigurno lakše naći kaučsurfera nego u Prizrenu. @Jane Iz Prizrena imaš svaki dan autobus za Sarajevo preko Prištine i Novog Pazara, ne sjećam se tačno cijene karte, ali nije bila skupa. Ako me sjećanje ne vara autobus je kretao u 9 iz Prizrena, tako da ti je to možda najjednostavniji način da se prebaciš iz Prizrena za Sarajevo.

U decembru prosle godine stopiramo drugar i ja iz Novog Sada za Banja Luku, do Bijeljine stignemo oko osam, jer smo krenuli ranim jutrom. U Bijeljini nakon nekih sat vremena cekanja staje nam auto, otvaramo vrata i sjedamo kad tamo mladi pravoslavni svestenik. U autu udara Sepultura, kontamo bar je muzika kul, ovo, ono... Lik prica kako je i on ranije stopirao, na EXIT, na more, zezanje. Ispostavlja se da imamo zajednickog prijatelja ( mala je Bosna ) zove ga telefonom, pozdravlja i nama kaze da stajemo na kafu negdje izmedju Bijeljine i Brckog da se vidi sa kolegom. Tu pocinje prva interesantna situacija, kolega takodje mlad, jos mladji od ovog naseg dolazi i sjeda za sto na benzinzkoj pumpi, pocinju da ogovaraju svog vladiku ( ne puno, malo) i zvoni tom drugom telefon, kad sa telefona poprilicno pojacano pocinju da udaraju crkvena zvona, nas cetvorica se zagledamo jedan u drugog i odvalimo da se smijemo. Nastavljamo put i nas popo nam kaze da ide samo do Doboja, ali preko Gracanice, da je inace iz Gracanice, ali da ce produziti do Doboja, ne zbog nas vec da pokupi vozacku koju mu je policija pijanom mjesec dana ranije oduzela ( sluzio neku liturgiju u Doboju sa vladikom pa poslije sa kolegom slavio u lokalnom pub-u i nije htio da duva u dreger drotovima ). Ostavlja nas kod zeljeznicke u Doboju i daje nam deset maraka, da nam se nadje. Drugar i ja slozno odlucimo da tih deset maraka proslijedimo kondukteru u vozu Doboj - Banja Luka. Pri davanju para, pop nas je u sve mantiji vijao po parkingu. Mi kondukteru cenera, a on sa nama srdacno podijeli polovku rakije. Jedan fin dan na stopiranju

Iako minska polja u Bosni nisu potpuno ociscena ( i nece biti jos jako dugo, 1995. je plan bio da se potpuno ocisti do 2020., ali nece uspjeti ni do tada jer su donacije za ciscenje sve manje), ipak su jako dobro obiljezena, a svakako da su ljudi iz mjesta, u kojima minska polja jos uvijek postoje, veoma dobro upoznati sa lokalitetima tako da to ne bi trebao da bude problem. Prije par dana je u medijima bio podatak da je oko pola miliona ljudi i oko 1400 zajednica jos uvijek ugrozeno minama u Bosni. Ipak, kazem, to ne bi trebao da bude problem za pjesacenje po predjelima iste.

U komadu Dimitrovgrad - Sid U jednom martovskom danu (1. mart): Banja Luka - Sofija (800 km)

Borovec, Bugarska. Slucajno smo se zadesili u ovom skijalistu i ostali pet dana, pri tom ni jednom nismo kupili ski pass na blagajni nego ga u podne otkupljivali od Engleza kojima je dosadilo jer su od ujutro na skijanju, po cijeni od cijelih 10 leva, nekada su isla i 3 za 20. Doduse i ne smatram to nekom prevarom. Svercovanje po gradskim prevozima, ali ne tako cesto. Unosenje sopstvenog pica u preskupe hotele je vrhunac moga varanja na putovanjima. Nista vise...

Pocetkom avgusta u dva navrata stopirah na Bubanj potoku, policija je nekoliko puta prolazila kraj nas i nije bilo problema, na Simanovcima takodje, prije i poslije beer fest-a, mozda je drug clan bio baksuzan...

.gif' alt='::'> :: .gif' alt='::'> :: .gif' alt='::'> :: I meni liči na istog!

Moja majka radi u u pošti već nekih deset godina, doduše nije PTT struke, i nije znala za ovaj kod. Družeći se sa Guglom naletio sam na neke slovačke sajtove i forume na kojima se pisalo o ovom kodu, kao i o S2S (student-studentu, tvrde da je i to nekada radilo), ali nisam uspio da zaključim šta bi moglo da znači...

Mozes iz Beograda do Mostara i vozom, svakodnevno saobraca voz iz Beograda za Sarajevo, pa mozes onda da hvatas vezu do Mostara.

Da i meni se cini da je to ta biljka sa kapljicom slatkog soka

Nista cudno nije to sto su naplatili kaznu zbog slijetanja s puta. To nije samo u Madjarskoj nego i u svakoj iole razvijenijoj zemlji ustaljena procedura. Jer osoba koja sleti sa kolovoza, automatizmom moze da ugrozi i druge ucesnike u saobracaju tako da se vodi kao prekrsaj. U nasim krajevima (konkretno u Bosni) policajci uglavnom progledaju kroz prste ukoliko nema povrijedjenih i koristenja nedozvoljenih supstanci i u tim slucajevima i ne prave zapisnik nego samo odu sa lica mjesta. Kazna u Bosni je bila 150 KM, ne znam koliko je sada, a u Hrvatskoj prije dvije godine 150E. @Pretender Tvoj drug je mogao da ih tuzi i uz iole dobrog advokata bi dobio tuzbu, pa mozda cak i odstetu, prije par godina je moj prijatelj od Hrvatskog autokluba dobio odstetu jer na vrijeme nisu ocistili autoput, a on je vozio primjerenom brzinom i sletio sa istog, dobio je dovoljno novca da pokrije troskove kazne, slep sluzbe i popravke automobila koji je bio poprilicno unisten.

Slicno iskustvo sam imao i ja tokom ove godine. Dva puta sam bio u Bugarskoj i ljudi koje sam upoznao su bili poprilicno ljubazni i susretljivi na pomen da smo Srbi. Cak nam je u Borovecu (skijalistu) najskuplja radnja za iznajmljivanje skija dala besplatno koristenje svih pet dana koliko smo odsjeli tamo, a bilo je nas 12 sto uopste nije mala cifra koju smo ustedili. I sve to samo zato sto smo Srbi. U Plovdivu su takodje ljudi bili veoma ljubazni i cak su pokusavali da sa nama govore srpski, iako su oni poprilicno daleko od granice, kontaju po nesto iz muzike valjda.... U svakom slucaju ostavljen je lijep utisak na boravak tamo. Ni na granici nismo imali nikakvih problema, doduse prelazili smo pjeske pa su valjda skontali da ne svercamo nista.

Neko od predsjednika neke njemacke republike mozda? U svakom slucaju svaka cast na pitanju odlicno smisljeno. Bas me zanima koliko ce trebati da neko odgovori tacno...

Zanimljivo pitanje, zanimljiva prica o samom nastanku zastave, ali kako je posao odradio drug Google nije fer odgovarati. Relja svaka cast na izboru pitanja...

U tvom slucaju se isplati kupiti i stampac za kartice...