ajrmmm

Zdravo svima! Ima li koga možda na Tajvanu, u Japanu ili u Južnoj Koreji?

Neki od divnih ljudi koji su nas posjetili ove godine u Putničkoj školi u Liepaji, od 15. 7. do 15. 8. 2017. Milan, Srbija Naš prvi posjetitelj je bio Milan, nevidljivi urednik Kluba putnika koji, iza kulisa, već godinama radi na održavanju sajta i drugim sitnim i krupnim poslovima oko Kluba putnika. Stigao je do Liepaje da nas pozdravi pa nastavlja preko Rusije sve do jugoistoka Kine.  Egita, Latvija/Engleska "Ako putujete u velikoj grupi, možete iznajmiti vile i kuće za nisku cijenu, obično u Španjolskoj i sličnim zemljama. Napravila sam to sa svojom penjačkom grupom i koštalo nas je 50€ po osobi za čitavi tjedan! Skuplji nam je bio let. I imali smo lijepu kuću! S bazenom, ogromnom kuhinjom i svatko je imao svoj krevet! Bilo nam je super!" Tate, Australija "Razlika između engleskih riječi "cemetery" i "graveyard" je ta da prvo ima crkvu, a drugo je samo groblje bez crkve. Razlika između"fish" and "fishes". Ako je množina iste vrste, onda je "fish". Ako je više različitih vrsta, onda... Pročitajte Ljudi Putničke škole

Davne 2012. sam bila na Erasmusu u Vilniusu i nekoliko puta sam stopirala potez Zagreb - Vilnius i natrag. Ruta je bila obično: Zagreb - Beč - Brno - Krakow, noćenje u Krakowu, Krakow - Varšava - Bialystok - Augustow - Alytus - Vilnius, mada ako idete direkt za Liepaju onda može odmah iz Augustowa prema Kaunas. Obično bi mi od Zagreba do Vilniusa trebalo dva dana, s kretanjem rano ujutro oko 7 iz Zagreba i iz Krakowa. Stop kroz Poljsku je nevjerojatno lagan, s obzirom da CB radio posjeduju skoro svi, a ne samo kamiondžije. Vozači su često komunicirali s drugim vozačima preko CB radija, govoreći nešto u stilu: "Imamo dvoje autostopera, idu prema Krakowu. Mi se nalazimo na cesti toj i toj, krećemo se u smjeru Krakowa, ali skrećemo ubrzo, stoga tražimo da ih netko preuzme." I onda bi stali na nekoj benzinskoj da nas novi dobri ljudi preuzmu Također, prije polaska iz Krakowa za Varšavu obavezno provjerite kako se dolazi iz centra grada do točke idealne za autostop kad putujete prema sjeveru ili prema jugu. Na taj način, ako imate dobrog vozača, možete mu reći gdje bi bilo idealno da vas iskrca u Varšavi. Isto vrijedi i prije polaska iz Zagreba za Beč, ako idete za Brno, provjerite gdje trebate stati kako biste ustopirali prema Brnu tako da vas milostivi vozači znaju odbaciti ili da se sami znate snaći ako slučajno završite u centru grada. VAŽNO: Što se tiče puta Krakow - Beč - Zagreb, nikako, ponavljam NI-KA-KO nemojte silaziti s autoceste i ulaziti u grad. Stopiranje iz Beča u smjeru juga je gotovo nemoguće jer ne postoji zgodna točka za početi. Tražite od vozača da vas ostavi na najbližoj benzinskoj na autocesti sjeverno od Beča i tamo stopajte ljude za prvu benzinsku južno od Beča. U biti, ovo gore navedeno vrijedi za sve velike gradove, ne želite prolaziti kod njih ako ne morate jer ćete izgubiti mnogo vremena na javni prijevoz. Bolje je sačekati negdje pred ulaz u grad vožnju koja ide zaobilaznicom do druge strane grada. Vidimo se!

PAŽNJA: Upravo smo objavili vodič o tome kako jeftino doći do Liepaje. Dobro došli u Putničku školu Kluba putnika u Liepaju! (15.7-15.8) Putnička škola se donekle razlikuje od Putničke kuće koju smo organizovali prethodnih godina. Ukoliko već niste, pogledajte ovaj tekst u kom je objašnjen koncept škole. Molimo vas da pre nego što se prijavite za dolazak pročitajte naš kućni red i da ga, ukoliko dođete u Putničku školu, stalno imate na umu. Svi koji razumeju jezik kojim je napisan ovaj tekst mogu da ostanu do pet noći u Putničkoj školi, sa izuzetkom onih koji su dali značajan doprinos Klubu putnika ili ovom konkretnom projektu. Obavezno je učešće u minimum jednoj radionici/diskusiji/predavanju. Naš tim volontera pripremio je interesantne i korisne radionice i druge aktivnosti od kojih je većina u vezi sa putovanjima. Pogledajte ispod ovog teksta raspored istih i prijavite se za jednu (ili više) kada budete popunjavali prijavni formular za boravak u PŠ. Sve radionice su u trajanju od 2 do 5... Pročitajte Kućni red i prijave

Bit će Putničke škole i ovog ljeta! Bit će je! Ove godine, ljeto ćemo provesti na Baltiku i uživati u proljetnim temperaturama. Pridružite nam se u Liepaji i istražite još uvijek neistraženi Baltik. Liepaja je poznata kao grad vjetra, pješčane plaže se nalaze u blizini, a sam grad Liepaja nudi dva glazbena festivala, Summer Sound i Fontaine Rock Festival. Cijeli Baltik je dom mnogim festivalima, radionicama i raznim događajima, a listu onih koje ne smijete preskočiti objavit ćemo kad nam doušnici iz Liepaje pošalju dojavu. [Pssst, evo što su rekli: Festival Kometa, nekomercijalan world music festival; Festival Positivus, komercijalan glazbeni festival s velikim imenima; Sansusī, komorna glazba, moderne instalacije, kino i cirkus! Nekad u 8. mjesecu bi trebao biti događaj The Sounds of Lake, a radi se o tome u potpunom mraku ljudi idu na jezero i nemotoriziranim brodovima prate zvuk akustičnog benda.] Putnička škola će biti otvorena za putnike od 15.7. do 15.8. i osim prenoćišta i... Pročitajte Putnička škola 2017: Liepaja, Latvija/Letonija

Kada bi postavke snažnog lingvističkog relativizma bile ispravne, odnos govornikâ hrvatskoga standardnoga jezika prema dijalektalnim nazivima za kuhinjski pribor ukazivao bi na centralno mjesto juhe i jela nalik juhi (gulaša, kaša, paprikaša...) u hrvatskom standardnom jeziku, a hrvatska kultura bi se s pravom mogla nazivati juhocentričnom. Takvo jezično bogatstvo bilo bi zrcalno usporedivo s popularnom tvrdnjom kako Eskimi zbog centralnog mjesta snijega u svakodnevnom životu koriste velik broj naziva za snijeg. Ipak, bogatstvo hrvatskih naziva za standardnojezičnu zaimaču nije rezultat opsjednutosti juhama, već bogatog jezičnog posuđivanja kroz povijest, kao i moderne tvorbe riječi. Uz pomoć prijatelja s /r/Croatia prikupio sam relativno velik broj odgovora na pitanje kako nazivaju komad kuhinjskog pribora sa slike i izradio ovu kartu naziva. O jezičnom sadržaju karte više ću reći u nastavku teksta. S karte možemo iščitati devet arhileksema, sedam potvrđenih i dva nepotvrđena. Arhileksem je apstraktna... Pročitajte Šeflja, kutlača, paljak, kaciol, grabljača ili pak zaimača

Ako ste crna osoba koja je nekada posetila mesto na kom nema mnogo crnaca, onda ste već upoznati sa Naklonom. Naklon je upravo to: gotovo neprimetno spuštanje glave prema drugoj crnoj osobi koju možda sretnete na svojim putovanjima kroz, recimo, Slovačku ili Rusiju. Ipak, Naklon je i mnogo više od toga. To je brza, ali intimna izjava etničke solidarnosti. Naklon govori: „Vau, pa, stvarno nisam očekivao da vidim još nekog od nas ovde, ali ti se, izgleda, dobro snalaziš. Ostaj mi dobro i sve najbolje“ Naklon je nešto što zbunjuje neke moje bele prijatelje. Pre nekoliko godina, dok sam sa prijateljom šetao ulicom u Italiji, jedan crnac me je pogledao i uputio mi mali ali siguran naklon pre nego što je nastavio svojim putem. „Ko je to bio?“, pitao me je prijatelj. „Da li ga poznaješ?“ U neverici, izgledalo joj je kao da sam deo neke tajanstvene zavere. Odmahnuo sam glavom, ne, ne znam ga, ali na neki način ga ipak znam. On je, kao i ja, bio svedok pojave koja se može nazvati „geografija rase“. Za crnu... Pročitajte Naklon: Suptilno spuštanje glave koje upućujete drugoj crnoj osobi

Koliki su spali na njejnin kušinu i brali pičurke po njejnin kršinu! Koliki su klekli na njejni škalin, rigali natašće u njen lavandin! Misto nje su sinoć rekli: Addio Pola! Cosulich Patrizia, A a via Castropola. La marcia Kantali z trombonon: nikad te ne najdem, u hlad tvojih rožic nikad već ne zajden. "Ah von meinen Bergen ah, jetzt muss ich scheiden" Addio Pola! Cosulich Patrizia, A a via Castropola. Proliće u Puli, jabuke u cvitu. Brod u portu tuli, pošla je Patrizia... Croce e delicia! Addio Pola! Cosulich Patrizia, A a via Castropola. I nju je zasika črni parangal: grobari i breki levivaju pete - hodi funeral. U nedilju zjutra zakla ju je rum. Štrolige su rekle... Bumbalero - bum! Tutti in coro. Un po di alegria! Grenzen und Graben, tišajte bijes! Daske za lijes, maske za ples! Grenzen und Graben, tišajte... Pročitajte Addio Pola

Jesen u jednom gradu. Znamo ga. Scena 1. Žena juri muža koji pokušava da zamakne iza kuće i sedne na motocikl, juri ga mašući tašnom, odavde deluje da je tašna lagani komad oružja, zanosi silan talas gradskog vazduha desnom rukom, preteći. Muž se pravda da nije kriv i pokazuje na sat. Žuri na posao (jer: u radu je spas). Njega ne zanimaju druge žene, osim onih koje su mu prve. Množina. Žena ne razume takvu matematiku i pogađa muža u glavu bočnim delom tašne. Ženska tašna je jedino oružje za koje ne morate imati dozvolu nošenja. Ne znam da li je bilo krvi, okrenuo sam se. Nasilje nije moj fah. Scena 2. Klinac u papučama pretrčava ulicu. Prodavac paradajza ispratio ga je pogledom i nastavio da se češka po maljavom golom ramenu. Kupac prilazi i pozdravlja se s njim. Osmehuju se. Scena 3. Pas utrčava u fontanu. Iskezio se toliko da mu vidim sreću u grlu. Protresa vodu sa dlaka i maše repom. Pet sekundi prolećnih radosti. Pas… pas-čuvar-snova/ pas-stoto-pseto-u-familiji-pasa. (Pas je divno biće.) Ja sam na... Pročitajte O sreći u gradovima

Prije trideset godina, na mom prvom od mnogih posjeta Indiji, vidjela sam oblik arhitekture posve nepoznat za mene. Zove se "podzemni bunar", ali je poznat diljem Indije po mnogim drugim imenima, uključujući "Vav" i "Baoli". Nakon što sam provirio preko niskog kamenog zida, zapanjio sam se vidjevši tlo koje nestaje poda mnom. Stepenasti ponor ljudskom rukom napravljen ponirao je šest katova u dubinu, pun okićenih kamenih stupova i skulptura koje se činilo da nestaju u mračnim sjenama. Bilo je dramatično, uzbudljivo, subverzivno i dezorijentirajuće gledati arhitekturu prema dolje, a ne prema gore. Nikad nisam iskusila takvo nešto.Studirala sam arhitekturu i umjetnost, kako to da nisam nikad čula za podzemne bunare? Izgleda da je jako malo ljudi čulo za njih, čak i u Indiji, i posljedično su ove jedinstvene podzemene građevine pale u zaborav povijesti. Prije četiri godine, još me proganjala ta neizbrisiva slika, počela sam tražiti još podzemnih bunara i postala sam opsjednuta s time. Dosad sam ih vidjela... Pročitajte Podzemni bunari u Indiji

Filadelfiju sam doživeo kao šansu za sopstvenim prosvetljenjem. Osećao sam da se moj poletni život polako gasi, i da ako brzo ne nađem izvor neizmernih mudrosti i lepote, mogu da potonem u neku od onih vrelih rupa u asfaltu koje su jasno vidljive po celoj Filadelfiji. Kraj se nazirao, delom i zbog toga jer je brada počinjala da guši moje obraze, a bradavice na grudima su odjednom počinjale da zarastaju i nestaju u čudnim izraslinama koje su ličile na vučju dlaku. Mislim da nisam imao nikakvu alergiju, jer bih inače već počeo da kijam od silnog dlakastog meteža po svom telu koji je pretio da zarobi i ona mesta na kojima bih te nezvane konoplje najmanje očekivao. Ali, o tome drugom prilikom. Imao sam samo devetnaest godina i smrt kao opcija nije mi uopšte delovala divno. Zaboga, kartu sam skupo platio, i šteta je da je ne iskoristim i u povratnom smeru. Osim što sam verovatno bio najbradatiji, najneprivlačniji i najusamljeniji čovek u Filadelfiji tog jesenjeg jutra, bio sam i neizlečivo bolestan. Nisam imao... Pročitajte O ljubavi u gradovima: Filadelfija

(Ovaj tekst Lane Nikolić drugi je deo zbirke tekstova posvećenih samostalnim putovanjima i uopšte, kulturi kretanja, za osobe sa hendikepom.)Sedim na staroj, crnoj dekinoj adidas torbi, dok čekamo bus za more negde oko Beogradskog sajma i mislim, evo, sad sam se pridružila zajednici onih koji misle da moraju na more leti. Sad sam bila hipster, čovek heštagova, fesbuka, linkdina, instagrama, čovek selfija, a sad i idem na more, u duhu onog „must have“. Što nije tačno, idem jer je tome već davno bilo vreme iz mnogo dubljih razloga. Možda se toga ne bih ni setila da nije bilo Uroša i „Bantustana“, otišla bih lepo na more bez egzistencijalnog preispitivanja da li radim ispravnu stvar. Sedim tamo i pitam se, je li ovo moglo drugačije. Je li moglo ipak kao što je hteo Saša, motorom, da spavamo u šatoru? Nije, bar zasad, znam to. Ali nije mi lakše. Uvek sam želela da budem bekpeker, s rancem na leđima, slobodna.Popila sam tabletu protiv mučnine i ona je već krenula da radi, spava mi se, i svejedno mi... Pročitajte Uvek sam želela da budem bekpeker

Svatko tko je putovao zna da se jabuke nigdje ne jedu kao na ulici i trgu nekog stranog grada. Vjerojatno zato što grad od vas ništa ne traži, ništa mu niste obećali, tamo niste ni dijete ni odrasli, bez dobi i obveza zaboravljeni ste i nepoznati, udaljeni od vlastita jezika i događaja.Sada je kolovoz, kraj kolovoza, i ja mislim kako bi bilo lijepo otputovati, možda u Firencu, možda u Sienu, svakako u Toskanu, za tim trenutkom okrugle i sjajne slobode. Pročitajte Sloboda

Lepojke moje, ima li ko iz Hrvatske ko mi može napisat malo o dobivanju turističke/poslovne vize? Ili netko tko zna nekog pa da nas stavi u isti mejl/inbox

Nitko ne zna gdje je ona Malo znamo al je znanoIza gore iza dola Iza sedam iza osamI još huđe i još luđe Preko gorkih preko mornihPreko gloga preko drače Preko žege preko stegePreko slutnje preko sumnje Iza devet iza desetTamo dolje ispod zemlje I onamo ispod nebaI još dublje i još jače Iza šutnje iza tmačeGdje pijetlovi ne pjevaju Gdje se ne zna za glas rogaI još huđe i još luđe Iza uma iza bogaIma jedna modra rijeka Široka je duboka jeSto godina široka je Tisuć ljeta duboka jestO duljini i ne sanjaj Tma i tmuša neprebolnaIma jedna modra rijekaIma jedna modra rijeka – Valja nama preko rijeke Pročitajte Modra rijeka