Prelepa pesma iz Vojvodine.
ODRAST'O SAM MEĐ ČETIRI NJIVE
Odrast’o sam međ’ četiri njive
Tamo moje uspomene žive
Svima kažem, toga se ne stidim
Gde god pođem Vojvodinu vidim.
To je ljubav što skazaljke nema
Što me stiska rukama obema
To su one nevidljive mreže
Što ih čovek oko sebe veže.
Gde su suncu olistale grane
Panonija ravna na sve strane
Sve žubori od njenoga klasa
Kad joj kosu vetar zatalasa.
Odrast’o sam međ’ četiri njive
Tamo moje uspomene žive
Svima kažem, toga se ne stidim
Gde god dođem Vojvodinu vidim.
Pamti sine, život nije bajka
Uvek me je svetovala majka
Dobar budi, dobro da ti bude
Voli Boga, poštuj dobre ljude.
Dobri ljudi, iz daleka mali
Veliki ste Svi u pesmu stali
Živi pesma i duše Vam žive
U večnosti
Međ’ četiri njive.