SmiKu

Kakva su vaša iskustva sa spavanjem i boravkom u skvotovima u Evropi ili šire? Pisali smo članak o skvotovima i iskustvu boravka u skvotovima koji bi željeli proširiti i dopuniti i vašim iskustvima. Kakvi su vaši savjeti? Neprijatne situacije? Prijatne situacije? Da li imate neke podatke o mjestima na kojima provjereno znate da su putnici dobrodošli, ili o mjestima za koje znate da sigurno nisu?

Ta knjiga je nevjerovatna. Koliki je on bio umjetnik. I koliko je divan način na koji je povezivao poeziju i film, poeziju i filozofiju, poeziju i sve... Pjesnik je bio i pjesnik i svaki istinski umjetnik na svijetu... Slike samo kao slike. I to što kaže za Haiku, što si gore citirao... "Haikku cultivates its images in such a way that they mean nothing beyond themselves, and at the same time express so much that it is not possible to catch their final meaning. The more closely the image corresponds to its function, the more impossible it is to constrict it within a clear intellectual formula. The reader of haikku has to be absorbed into it as into nature, to plunge in, lose himself in its depth, as in the cosmos where there is no bottom and no top. " Iz svega toga, evo i šta je rekao kad su ga pitali da li ima simbolike u filmu "Zerkalo" i da li je ogledalo simbol... "No! The images themselves are like symbols, but unlike accepted symbols they cannot be deciphered. the image is like a clot of life, and even the author may not be able to work out what it means, let alone the audience. Pushkin's "My sadness is radian" is not a symbol but a an image. Tolstoy's dying Ivan Ilych feels as if he is confined inside a narrow intestine pipe, and cannot get out. What he feels is what the sick mans says. As long ago as the Middle Ages Japanese writers were decrying the interpretation of symbols in art. And quite rightly! The fewer symbols the better! Symbolism is a sign of decadence." https://www.youtube.com/watch?v=PTvIybrtMqU Divan dokumentarac. Konačno su ga uploadovali u potpunosti na youtube- prije su postojale samo verzije "Tarkovsky on art","Tarkovsky on solitude", itd. Isječci od par minuta. Nije mogao ni bolji naziv- A poet in the cinema. Puštaju ga da priča o sebi, o umjetnosti, o svemu... Divno ga je i čitati i slušati. I gledati. Evo za mene onih nekih trenutaka koji tačno jesu upile svu onu magiju slike, haiku slike, zen umjetnosti, prave poezije... https://www.youtube.com/watch?v=s0VJa3HmsJQ https://www.youtube.com/watch?v=U7-nYpu_F2M https://www.youtube.com/watch?v=FcglyhUre4w#start=0:00;end=6:05;cycles=-1;autoreplay=false;showoptions=false - Ah, kad tu počne levitacija... Tarkovsky je jednom rekao da za njega ne postoji bolji kinematografski opis ljubavi- od levitacije... I potpuno se slažem. I Bach. I slika Pieter Bruegela. Kako ih je samo nevjerovatno sve ukomponovao u toj sceni... https://www.youtube.com/watch?v=2cG2A6mk7bI (naravno ne može proći bez ove) https://www.youtube.com/watch?v=TlRN1bvVd28 (a ni bez ove) https://www.youtube.com/watch?v=gLN_UanuUTs I ne mogu a da ne pomenem na kraju svega ovog Bela Tarra, čovjeka na koji je najviše inspirativnog uticaja imao Andrei Tarkovsky, čovjeka koji je u ovom našem vremenu uspio postići onu metafiziku slike a ne simbola, čovjeka koji je istinski pjesnik u filmu. Njegovi filmovi su, za mene, produžetak Tarkovskog. https://www.youtube.com/watch?v=_d5X2t_s9g8 Werkmeister Harmonies... Ne mogu ni da govorim o tom filmu. Samo mogu da kažem da sam nakon što pregledah sve njegove filmove otišla na put po Mađarskim selima koji je trajao mjesec dana, čisto da osjetim sve ono što osjetih u svim onim scenama- da bih na kraju zaključila da je Bela Tarr, u svojim hiperrealističnim a u isto vrijeme i potpuno vanzemaljskim scenama, u meni pobudio više osjećaja da sam tamo, nego onda kad sam zaista i bila... Satantango- film od 7 sati. Koji je vrijedan svake sekunde gledanja... Atmosfera te prosto pojede. https://www.youtube.com/watch?v=wA2APi0cTYY i https://www.youtube.com/watch?v=e-6WtlBE0B8 (pogledajte kako se na ovom drugom kamera dostojanstveno počne kretati, i kakve stvari otkriva u toj kafani... Ah!) Torinskog konja, Tarrovog, takođe treba pogledati. I baciti uho na njegovog vječnog kompozitora, koji mu je radio muziku za svaki film- Mihaly Vig-a

Sergo Kobuladze- jedan od najznačajnijih Gruzijskih ilustratora 20. vijek Zatim, Lado Gudiashvili. Iznimno zanimljiv stil, kao i teme Kod likova na slikama vidljiv čak i uticaj Perzijske umjetnosti I za kraj,jedna divna žena- Elene Akhvlediani- nevjerovatan način na koji je koristila boje. Bila je još i scenografkinja za teatar