U toku organizovanja projekta Putnička kuća, obratili smo se za pomoć i ponudili saradnju brojnim institucijama, firmama i organizacijama. Sa jednim izuzetkom, niko nam nije odgovorio pozitivno, iako neke od tih institucija navodno i postoje upravo zbog ovakvih projekata. Ovde navodimo spisak svih koji nam nisu pomogli (a to su svi koje smo zamolili za pomoć):

- Turska ambasada u Beogradu, kancelarija za kulturu i turizam (Prvo su rekli da ne mogu da nam daju nikakav novac ali nam mogu obezbediti druge vrste pomoći, a kad smo zatražili da to i urade, jednostavno više nisu odgovorili).

- Društvo vojvođansko-turskog prijateljstva (Nisu ni odgovorili, iako je naš projekat tačno u opisu njihove misije).

- Couchsurfing (Pisali smo više puta moleći ih da vest o Putničkoj kući objave u svom onlajn CS magazinu, u kome pišu o različitim projektima sa putničkom tematikom; Nisu objavili).

- Hospitality Club (Pisali osnivaču, Veitu, sa kojim smo davno razmenili par mejlova oko nekih drugih stvari (kad se on interesovao za mogućnosti za popularizaciju HC-a u Srbiji); međutim, ovaj put, kada je nama nešto trebalo, nije odgovorio).

- Vilnius Hitchhiking Club (Litvanskim stoperima smo u nekoliko navrata pisali sa molbom da objave vest na svom sajtu, a kontaktirali smo ih i na fejsbuku. Želeli smo da ih obavestimo o projektu i pozovemo njihove članove u Istanbul. Dobili smo samo jedan neodređen odgovor od ukupno pet reči, a vest nisu objavili).

- Banca Intesa, Uniqua, EPS, Telekom Srbija, Vip, Wiener Stadtische, Raiffeisen, Philip Morris, As osiguranje, JAT, Mts, Axa osiguranje, Voda voda, Knjaz Miloš, Delta Generali. (Bilo ih je još, ali sveska u koju smo sve pisali nam je ostala u Srbiji.)

- Kontaktirali smo i gomilu manjih firmi, kao što su škole za učenje turskog i uopšte svi oni koji bi mogli biti zainteresovani generalno za saradnju sa nama, ili konkretno na ovom projektu.

Ukratko, poslali smo desetine mejlova, što na srpskom, što na engleskom. Pozvali smo desetine telefonskih brojeva. Sastavili smo detaljne ponude i objašnjenja, slali dodatne materijale o udruženju i projektu itd. Na ovome je radilo bar pet osoba, i utrošen je ogroman broj radnih sati.

Zbog čega smo ovo objavili? Mnogo ljudi nas je pitalo zašto ne bismo kontaktirali firme, zašto ne bismo pozvali tursku ambasadu, i tako dalje. Kontaktirali smo, pozvali smo.

Osim toga, ovo može da posluži i kao naravoučenije svima koji planiraju da izvedu neki ozbiljniji projekat, a nemaju vezu ni u jednoj firmi, instituciji itd. Nemojte očekivati pomoć sa te strane.

Za kraj, da pomenemo i ovo: od svih kojima smo pisali, jedino je Anton Krotov odgovorio i postavio vest o Putničkoj kući na svoj blog.