Pushkin, voz romanticnog imena koji spaja nasu zemlju i bratsku Rusiju, se zapravo sastoji od dva vagona, jednog za Kiev (ili Kyiv) i jednog koji ide skroz do Moskve. Pri samom ulasku u vagon, vec ste napustili Srbiju i krocili u Rusiju. U svakom ruskom vagonu postoje domacini, stjuardi koji vode racuna o putnicima, i koji ne govore ni jedan drugi jezik do Ruski. A i zasto bi :) .Takodje, sva uputstva su na Ruskom. Naravno, da bih se osecao kao domaci probao sam da konverziram sa njima, ali oces vraga, oni mene savrseno razumeju, hvale moj Ruski akcenat, a ja njih ni malo :/ Uglavnom, bili su vrlo ljubazni prema meni, i sve do Moskve, imao sam privilegiju da me niko ne uznemirava. Da li na srecu, ili na zalost, nisam imao saputnika...
  Voz Puskhin staje u Budimpesti na citava tri sata, zbog dodavanja vagona iz ostatka Evrope, pa sam imao vremena da protegnem noge po vec dobro poznatim ulicama Peste, i cak otkrijem misteriju koriscenja telefonskih kartica u Madjarskoj (kupio sam karticu za koju niko zivi nije cuo, i jedina osoba koja je htela da mi pomogne bejase ljubazna Madjarica koja ne zne nista drugo do Madjarski :P
  Sam put od Beograda do Moskve je prilicno dosadan: do Madjarsko-Ukrajinske granice ostaje utisak perpetualne scene ravnice (poljane izmedju Kisaca i Stepanoviceva) a od Ukrajine nadalje, sume breze , sume crvenog bora, sirota neasfaltirana ali ipak nekako sarmantna sela sa kucicama od drveta, sterilni gradovi od betonskih gromadnih planina, i da, Stepa, kozacka majka sa zlatnocrvenom ostrom travom. Rekoh prilicno dosadan zato sto sam se prijatno iznenadio kada sam probudivsi se u Ukrajini ugledao caroban prizor. Voz je prolazio kroz Ukrajinski deo Karpata,predeo  prelepih planina, se drvenim kucercima rastrkanim unaokolo. Svakako, to mesto vredi posetiti. Ne znam ko mi je rekao da je promena tockova na vozu pri prelasku u Ukrajinu zanimljiva, ja sam se uzasno smorio cekajuci da vidim sta se dogadja, i sve sto sam video bila su dva velika zavrtnja koja podizu voz... Trajalo je skoro dva sata.
  Posle 48 sati klackanja u vozu, stigao sam u Moskvu, gde me je docekala nasa draga prijateljica Darja...