4. 11. 2005. Aerodrom Sheremetyevo. Oaza ruskog gostompristva, dodushe presushena. Imao sam 7 sati da upoznam arhitekturu ovog veleletnog objekta, tachnije njegovu tranzit zonu, tako da mogu samo da kazhem da ako zhelite da nadjete pregled svih letova, samo se popnite na najvishi nivo aerodroma, gde su prostorije za putnike prve klase, stanite tachno na sredinu ispred restorana LAINER. Tacno naspram restorana sa plafona visi JEDINA ogromna tabla sa tachnim i azhurnim pregledom svih letova i vidljiva je JEDINO sa ovog mesta. Spikerku sa razglasa necete razumeti sve da je izvedete na kafu! Let aeroflotovim avionom je bio lagan, ne previse buchan uz poluljubazno osoblje (shto je super). Imao sam srece da je pored mene sedeo simpatichni ruski brachni par u penziji, chika Jurij i tetka Tanja, tako da mi je vreme brzo proletelo. Naime, avion jos nije uzleteo a chika Jurij mi dade chashu i izvadi bocu Dzoni Vokera. Zapoj! Posle tri chashe spavao sam kao bebche. Sadrzaj trece chashe je dodudhe zavrshio svuda po chika Jurijavoj levoj nogavici. Posle se isto i dogodilo i sa mojom belom kafom i istom tom nogavicom! Chika Jurij se samo smeshkao i ponavljao: "Vse budjet karashoooo!:)".

5. 11. 2005. Bangkok. 12:50 po lokalnom vremenu. Iz Moskovskih -5 na suncu u Bankoshkih +30 u hladu. Prvo shto primetite su Tajlandjani koji, chini se, ne umeju da skinu osmeh sa lica. Aerodrom je predivan, osoblje ljubazno i apsolutno nikakvog zadrzavanja nema. Najvishe sam se zadrzhao trazheci svoj ranac. Postoje dva izlaza iz aerodroma, za one koji imaju da prijave neku robu i za one koji nemaju. Samo prodjete kroz ovaj drugi i niko vas nista ne pita. Carinik se samo nasmeje i klimne glavom :) Novac treba promeniti odmah na aerodromu jer su menjachnice extremno retke a Tajlandjani prihvataju samo Bahte (bash chudno a? ;)). 48 Bahti za EURO. Zanimljiva chinjenica koja mi se dopala je ta da nemaju manju novchanu jedinicu od Bahte, shto umnogome olakshava stvari kad se radi o sitnishu (zvanichno manja valuta postoji u literaturi ali izgleda da se ne koristi). Od aerodroma mozete stici na bilo koji kraj Bankoka taksijem za 150 Bahti, 3-4 evra. Nema divljaka i svi imaju lepo vidljiv taksimetar. Ili mozete zaustaviti popularni Tuk Tuk - Tojotin otvoreni trocikl-taksi, gde je cena po dogovoru sa taksistom, u ovom sluchaju sa Tuktukistom, koji najverovatnije ne razume ni rech engleskog. Najjeftiniji vid transporta (ukoliko izuzmemo bicikl ili tabane) je svakako prevoz gradskim aftobusima. Linija ima mnogo i ukoliko ne znate Tai ili pored sebe nemate Tajlandjanina prilichno je teshko stici do zheljenog cilja jer se karte kupuju po ulasku od konduktera u uniformi sa specijalnom cevastom alatkom za cepanje karti i vracanje kusura, a cena zaviski od krajnje destinacije. Cena zavisi i od tipa autobusa (plavi, crveni i narandzasti). Crveni autobusi su otvoreni i samim tim najjeftiniji - sa jednog na drugi kraj grada prevoz koshta 6 bahti tj. oko 10 dinara. Plavi autobusi imaju klimu (odvrnutu do kraja, jedan pingvin je umro od hipotermije u takvom autobusu) i karte su vise nego duplo skuplje od crvenih autobusa. Nardzasti su nesto izmedju. Mene je na aerodromu sachekala predsednica IAESTE Tajlanda, sa jos jednim profesorom i par Mongolaca. Ispostavilo se da je u pitanju jako prijatna i simpatichna zhenica, profesorica engleskog jezika po imanu Tongdee Cheevapruk. Kasnije ce se ispostaviti da je jedna od retkih osoba u Bangkoku koja pricha i razume engleski!

Druga stvar koju sam primetio je ogromna kolichina vlage u vazduhu. Sunca nije bilo a temperatura blagih +30 (govorim o celzijusu). U ovom periodu ovde pochinje zima, kao svuda u severnoj hemisferi, ali zima ovde znachi jako toplo, bez padavina i sa slabim sunchanim intervalima. Dok smo se vozili pochela kratka a jaka kisha - samo da najavi kraj monsunske sezone. Tad sam primetio trecu stvar - Tajlandjani voze pogreshnom stranom! Chak su im i volani na pogreshnoj strani (evo pesmice!). Saobracajne guzve u Bangkoku su cheste i velike i svuda se treba uputiti mnogo ranije od realnog vremena ako zelite da stignete na vreme. Naravno, nemoguce je naici bilo koji drugi automobil osim japanskog, uglavnom Tojote. To je chetvrta stvar koju sam primetio. Sledece, peto, shto nikome ko nije sa ovih prostora ne mozhe da promakne su kombinacije najrazlichitijih i jakih mirisa ako se uopste mogu tako nazvati. Jako je teshko navici se na tako neshto. U jednom momentu kada pomislim da nesto veoma zaudara ispostavi se da prolazimo pored restorana, a drugom prilikom sam mislio da do mene dopire miris Tajlandske kuhinje, domacica je zachepila svoj nos i prokomentarisala kako zbog nekog festivala javni WC-ji nisu ochishceni! Prvi dan bio sam smeshten u kampusu Univerziteta Kralja Mongkuta. Radi se o prestizhnom i chuvenom univerzitetu sa velikim brojem fakulteta smeshtenih u nekoliko belih vishespratnica. Tada sam primetio shestu stvar. Tajlandjani jako vole, poshtuju i ponosni su na svog kralja i u opshte kraljevsku porodicu. Svuda u Bangkoku mozhete videti ogromne fotografije sadashnjeg kralja, njegove gospodja kraljice, njihovog venchanja i njihove porodice. Zid svake kancelarije krasi kraljeva slika ili fotografija. Prvo Kralj, a zatim Buda, kao najvisha instanca vere svakog pravog Tajlandjanina jer Tajland je najbudistichkija zemlja na svetu. Takodje veliko poshtovanje uzhiva i Dalaj Lama (ili pravilnije Rama). Sve Lame, pochevshi od prvog pa do poslednjeg devetog imaju znachajni udeo u zhivotu svakog Bankgkokljanina. Najveci i najlepshi most preko reke Chao Praya u Bangkoku se naziva Rama VIII bridge. Podseca dosta na most slobode u NS :). Uveche su me upoznali sa jednim studentom iz Bangkoka po imenu Benz, koji me je odveo do najblizheg shoping centra. Samo cu reci da su cene uvoznih stvari 75%-90% od cena kod nas. Domaci proizvodu su skoro mufte. Kupio sam papuche za 30 dinara.

Tu stizhem do sedme stvari koja zavredjuje pazhnju: Tai Food! Njihova hrana je kombinacija svega slatkog, kiselog i ljutog. Sve u jednoj zdeli. Jos nisam uspeo do otkrijem poreklo i ime svih priloga i zachina koje koriste ali je sve izrazito, izrazito ukusno. U koliko niste ljubitelj zachinjene hrane (chitaj: ljutog) onda je prva stvar koju cete morati da nauchite na Taj jeziku: Mai pet, shto znachi: Ne ljuto. Vecherali smo u restoranu-kantini Food Court gde smo kompletan obrok sachnjen od salate (od 5 vrsta povrca od kojih 3 nikad u zhivotu nisam video), supe, nekoliko vrsta mesa (uglavnom svinjetina) i gomilom pirindza platili svaki 64 dinara! Bio sam jako gladan a open nisam uspeo da ispraznim zdelu. Ono shto uvek morate spremiti pre obroka je boca hladne vode, jer ponekad suze cure od kolichine ljutih zachina. Led se svuda i uvek dobija kao besplatan i obavezan prilog :) Od priloga uz hranu najchesce dobijate ljuti chili (tucanu papriku), shecer, riblji sos (?) i vinjegar. Noodles tj. tanki rezanci sa raznoraznim prilozima se mogu naci na svakom koraku i predstavljaju svakodnevni obrok prosechnog Tajlandjanina. Ja sam, lichno, uzhivao dok sam pokushavao sa shtapicima da se izborim sa sadrzajem svoje chinije. Vec posle drugog obroka postao sam ekspert, mada se i viljushke mogu naci skoro svuda. Za one koji vishe vole lepo aranzhirano jelo, na stolu sa stolnjakom i svecama, chistim escajgom i konobarom koji ce sve to da donese postoji niz restorana u kojima mogu isti obrok dobiti za nekoliko desetina evara. Bangkok je grad od nezvanichnih 15 Megaljudi. Stopa kriminala je uzhasno mala i prijatno sam se iznenadio kada sam primetio da niko ne zakljuchava bicikle i motore na ulici (Josh Srbin nije doshao :))! Na ulicama su ogromne guzhve ali za dva dana koliko sam proveo u Bangkoku za sada nisam video ni jednog stranca (a ni transvestita - ladyboys, kako ih zovu). Turista naravno ima, ali su oni izolovani po hotelima, plazama i turistickim objektima. Kao shto sam vec rekao, Tajlandjani su veoma prijatni i veoma odushevljeni kada se sretnu strancem. Nimalo mi nije bilo neprijatno uzvracati poglede i smeshke, naravno uz spojene dlanove i naklon, sve to govoreci Savadi Klap, shto predstavlja formalni pozdrav na Tai jeziku. To i Kopum Klap, shto znachi hvala. Devojke su veoma lepe i ima ih jako mnogo, ali nazhalost niko ne pricha engleski. Sa srpskim josh nisam probao. Noc sam proveo na poslednjem spratu Univerzitetskog doma sa velichasntvenim pogledom na panoramu ogromnog Bangkoka.

Osma stvar, kreveti u Tajlandu su veoma tvrdi ali daleko od toga da su neudobni. Spavao sam u sobi sa josh dva Nemca i Shvajcarcem koji su tu vec nekoliko meseci na razmeni studenata. Sa njima sam zakazao tracking severno od Bangkoka i posetu Angkoru, drevnom gradu i hramu u Kambodzi sledecih nedelja. Jedan koristan podatak - na frekvenciji 105 MHz mozete slusati jedini radio u Bangkoku koji vrti muziku engleskog govornog podruchja mada sam prilichno odushevljen tajlandskom muzikom i planiram da dovuchem kuci gomilu toga :)

6. 11. 2005. Bangkok na Tai jeziku znachi kuca maslina, iliti selo maslina, jer od davnina pa sve do sada oko Bangkoka se nalaze ogromne plantaze gorepomenute biljke. Posle kraceg obilaska ulica u centru Bangkoka i josh jednog naleta kishnog oblaka, pozdravio sam se ondashnjom ekipom jer sam morao krenuti put Muban Chom Bueng Rajabhat Univerziteta, u pokrajini Ratchaburi na zapadu Tajlanda - univerziteta u kom cu raditi i provesti vecinu vremena u Tajlandu.