Poprilichno ravan krajolik, velike obradive povrshine i pirinchana polja koja pokrivaju veci deo Tajlanda, s vremena na vreme preseku velike i strme stene, pokrivene egzotichnim rastinjem i chesto pune rupa, tunela i pecina.

Nad Chom Bungom se igrom sudbine bash nalazi jedna takva stena i, vidi ti perverzne sluchajnosti, u njoj se nalazi pecina - lokalna atrakcija, nashiroko chuvena pecina Chompon.

Moji drugari Pa, Ten i Jeng su iskoristili jednu pauzu za ruchak da me povedu u kratko pecinsko razgledanje i isprichaju mi neshto o istorijatu. Ukratko, pecinu je pre mnogo mnogo godina posetio kralj Rama V, najomiljeniji medju svim kraljevima, kao shto sam josh jednom rekao (iako ce mu sadashnji vrlo brzo oboriti sve rekorde). Sada se u srcu pecine nalazi svetilishte, dve budine statue, gomila drugih statua i oltara. Do 16 chasova svakog dana duboko u pecini sedi jedan monah koji sluzhi budizmu i ljudima. Stalaktiti i stalagmiti su predivni a u davne dane na kraju pecine deo svoda se obrusio i ostavio rupu u istom. Sada se na platformi, koju obrazuje obrusheno kamenje, nalazi crna statua bude koju obasjava suncheva svetlost kroz rupu na svodu. Fascenirala me je i scena u kojoj pomenuti monah vrshi nekakav obred nad trima mojim tajlandskim drugarima dok oni kleche ispred oltara a za to vreme peva nekim chudnim glasom nalik na "Hun hur tu".

Fotografijama cu preprichati prichu: Nezaobliazni drugari majmuni, narochito u vreme ruchka, nalaze se svuda oko ulaza u pecinu...

Red za kupovinu karata je bio dugachak...

Pecina... Ten i Pa...

Crveni reflektor para mrak...

Svetlost sunca prozhima svod...

U dnu pecine lezheci Buda pozlacen od strane naroda...

Sa vrha brda pruzha se fenomenalan pogled na Chom Bung i udaljena ostrva u pirindzu...

Josh jedan pogled, na zgrade kampusa Rajabhat Univerziteta...

Zalazak sunca posmatran sa brda je posebna pricha... Pricha bez kraja i pochetka...