Nismo se javljali neko vreme, a za to vreme se desilo to da smo se nasukali u Moskvi. Kupiti kartu za Bishkek i izvaditi kazahstansku tranzitnu vizu - delovalo je lako, medjutim, na licu mesta se ispostavilo da smo zaglavljeni u Moskvi sve do sedmog avgusta, dakle punih 16 dana!!! Kako je Moskva grad u kome potrosite deset evra samo na vodu, wc i metro, spakovali smo prnje i preselili se u tradicionalnu rusku dachu, negde u podmoskovskom zelenilu.

Moskovska jutra

Moskva, Kijevska z. stanica. Pet ujutru. U to doba na bulevarima se srecu samo bronzani pesnici i pisci, i azijati u neverovatnom broju (gde su Rusi? Kao da svako zivi u svojoj rodnoj vremenskoj zoni, pa se Rusi pojavljuju tek par sati kasnije). Ruski Vavilon proteze se i budi iz mutnog sna. Grad je bogato dekorisan praznim flashama, svedocima tradicije ulicnog pijenja bez prestanka. Vec kada podje prvi trolejbus, ljudi su na svojim pozicijama - sami sa sobom, svojom omiljenom klupom u parku, flashom piva, da pre posla prikupe snage za nove radne pobede.

 

Podmoskovske vecheri

Tamo gde prestaje Moskva, pochinje Podmoskovlje. To je zeleni obruch iz koga gdegde izranjaju drvene kucice, manastiri, bela brezova kora, vodokachke, jezerca, mostici... Podmoskovlje je alter ego Moskve. Moskva je beton, i buka, i zurba, i napetost, i nervoza, i grubost. Namrshteno lice, lakat u bubregu, vrata po nosu, neuzvracen pozdrav, katanac na vratima, pare za vodu i toalet... Podmoskovlje je shuma, tishina, drvene kucice, pucketanje vatre, mesechina, reka koja teche i ne teche, babushke sa pudlicama, pechurke, osmesi, zelena jezerca, hrast koji je posadio Nikolaj Vasiljevich, obilje hrane, pica, razgovora, gramofon sa starim debelim plochama na kojima je nacrtan pas nakrivljene glave, podignutog uveta, machor koji prede u krilu, krompiri, piletina, pita sa sirom, sushena riba, cufte, varivo od patlidzana, tresnje, dinje, krofne, puslice, makaroni, chorbe, keksi, breskve, majonez sa maslinama, kukuruz salata, tvarog, pechurke u marinadi, alva, sushki, crni hleb, susheni hleb, razhani hleb, beli hleb, chaj uz doruchak, chaj posle doruchka, chaj pre ruchka, chaj uz ruchak, itd. Sve sto izgubite u Moskvi - pronaci cete u Podmoskovlju.

Dacha

Rus tokom cele radne nedelje sanja o vikend-begu u dachu. Dacha je stara drvena kuca obrasla u zelenilo. U njoj, po pravilu, vise nema nijednog pravog ugla ni paralelne linije, jer se kuca usled sleganja pomalo rashtimovala. Tu je i bunar u dvorishtu sa nekoshenom travom, i bradate crnobele fotografije, iz tridesetih, na zidovima. Gramofon sa ruskim shansonama radi samo na ruchni pogon. Veliki sivi machor (Fjodor, ne zna se chiji), antikvarni hrastov nameshtaj sa rezbarijama, petrolejka na prozoru, okrnjeni chajnik, srebrne viljushke, knjiga sovjetske poezije. Banja - to je vec posebna pricha.

Banja

Otkako smo stigli u Rusiju, primetili smo da je najcesca rech u njihovom recniku - banja. Sa odusevljenjem su nas pripremali za taj veliki chin. Nishta ne sluteci, ulazite u drvenu kucicu u dvoristu. Par stolica, razbacana odeca. Skidate se, domacini vam na glavu natichu smeshnu kapicu, to mora, kazhu, ne pitaj previshe. U sledecoj prostoriji, temperatura je znacajno visha. Oko sedamdeset stepeni. Gotovo je, pomislite, kad ono, najbolje tek dolazi. Sedite zalepljeni za lamperiju, u neverici da vase telo proizvodi toliko vode, a onda utrcava Rus sa loncem vode, koju pljusne po usijanom kamenju. Pih, pomislite, lonac vode.

Kroz par trenutaka, vazduh postaje toliko vreo da se ne moze udahnuti. Zatvarate ochi, pokrivate lice rukama, zadrzavate dah. Uprkos svemu, zatichete sebe kako se potpuno opushtate i osecate prijatnost kako se razliva. Hej, ovo je bash dobro. Istrchavate i lezhete na rosnu hladnu travu. Iznad svakog choveka lebdi veliki beli oblak. Procedura se ponavlja vishe puta, sa uvodjenjem novih elemenata: uzajamno mazanje blatom i solju, zdusno mlacenje snopovima dubovog (hrastovog) granja, polivanje chabrovima ledene vode, ispijanje gorkog chaja...

Prud

Prud je, najkrace recheno, duboka zelena bara okruzena brezama. Voda je blatnjava i nepojmljivo hladna. Rusi se, pak, u njoj brchkaju sa neshvatljivim zadovoljstvom. Jedina zelja, koja u vashem umu, dok ste u prudu, postoji, jeste da iz njega neodlozno izadjete i na sebe obuchete sve na shta naidjete.

Medvedi i Lenjini

U svakom ruskom domu zive medvedi i Lenjini. Medved je obichno od drveta, drzhi sekiru, sedi ispod dzinovske pechurke, ili cita knjigu (modernija verzija ponekad sedi i za malim drvenim kompjuterom). Lenjin, pak, gleda zamisljeno u daljinu, a na kolenu drzi papir na kome zapisuje revoluciju koju upravo smislja. Mozda nocima, dok ukucani spavaju pored ohladjenog samovara, razmenjuju misli: med, revolucija, pchele, socijalna pravda, zimski san, san o jednakosti...