nije tačno da je mladim naraštajima nemoguće objasniti kvintesenciju privlačne tragičnosti života jer im u iskustvu nije sadržano putovanje tuzlakom do ploča koje je skoro po pravilu trajalo tri puta duže od vremena predviđenog voznim redom pa im tako iz neposrednog iskustva izmiče i taj neponovljivi osjećaj sreće koji se javlja kada noga stupi na mekani julski asfalt dolaznog perona i taj naizgled neobični osjećaj tuge zbog napuštanja skučenog prostora s kojim tek što su se srodili i taj osjećaj treperave strepnje djeci u stomaku a tinejdžerima u preponama jer se jedna avantura okončala a nova otpočela i niko živ ne zna koliko će ona odista trajati mada se pouzdano zna da će trajati deset dana nakon kojih slijedi povratak istim vozom i istom prugom pa i sa prividno istim osjećanjima kojima se slijed više ne može ni predvidjeti ni utvrditi
nije dakle tačno da mlađi naraštaji bez tog iskustva ne mogu razumjeti metaforu života prosto stoga što je život danas posve drugačiji
i što potrebuje posve drugačije metafore
--
Elis Bektaš
