fotografija: Sanja Prodan
Imati frulu i zelen sag
Pa bježat šumom noći
Potokom ronit krepak i nag
I nikad nigdje ne doći.
S vodama tako teći i teći
Izgubiti za sobom trag
Postati mlađi, bolji i veći
Suncu i pticama drag.
I sresti negdje dobroga brata
S Mjesecom na dlanu
Tjerati s njime guravu jesen
Zaboravit ozeblu ranu.
Imati srce i zvjezdan let
Pa bježat šumom noći,
Obići tako čitavi svijet
I nikad nigdje ne doći.
