Foto: Mario Fajt
Upotreba riječi brijati u zagrebačkom slengu
Mi putnici često brijemo po inozemstvu, no gdje god da bili, uglavnom završimo brijući po birtijama gdje stalo je vrijeme. U birtijama se uvijek nešto događa.
Ponekad pripito zateturaš i nekog slučajno udariš ramenom.
– Kaj briješ?! – viknut će gurnuta osoba ukoliko je imala loš dan.
Ali uopće ne mora biti tako. Možda zakačiš osobu ramenom, ispričaš se s osmijehom od uha do uha i podijelite piće na šanku i eventualno zabrijete.
– Brijem da mi se sviđaš – reći ćete jedno drugom.
Ali uopće ne mora biti tako. Možda ste samo zabrijali da se sviđate jedno drugome zahvaljujući kombinaciji raznoraznih hormona i alkoholnih pića. Pravi koktel za zaljubiti se momentalno i sutradan se čuditi samom sebi.
Ali uopće ne mora biti tako. Možda alkohol ne učini da misliš srcem, već nekim malo južnijim organom. Tada ideš u brijačinu, zabrijavajući si da si neki važan i kul brijač.
Ali uopće ne mora biti tako. Možda je od kombinacije podivljalih hormona i alkohola sjedneš pijan na nabrijani motor pa te uhvate pajkani i napišu ti lijepu kaznu. Dođeš doma i vidiš kako je stara nabrijana na tebe zbog tvojih pijanih gluposti, no ti se samo zatvoriš u sobu i puštaš Brkove, nabrijavajući se na njihov skorašnji koncert. Slušati dobru ziku je spas. Zaboravljaš na probleme i samo briješ svoju briju.
—
Budući da je autorica ovog posta Dalmatinka, a ne Zagrepčanka, nije loše završiti sa glupom šalom Dalmatinke kojoj Purger na plaži uletava sa pitanjem: Kaj briješ?
Noge! – odgovori Dalmatinka i zakoluta očima.
Fotografija: Mario Fajt, zaštićena Creative Commons licencom.
