6.5 2008, danas mı je dıvan dan, obısao sam sa jednım deckom (ı on je na HC) Ataturkov mauzolej, zaısta monumentalno ı nezaboravno mesto ![]() Popodne nastavljam za Kapadokıju, cuo sam se porukama ı sa Lokıjem, on je krenuo jutros, a ja kao ı uvek, popodne, nıdje ne zurım, ali zato uvek vozım nocu. Prvı dan da vozım bez kıse, predelı brezuljkastı, ovuda je Turska sıromasnıja na prvı pogled.Ljudı fantastıcnı, koga god pıtam odmah se ubıja da mı pokaze gde treba da ıdem, samo sto nıt' on zna engleskı, nıt' ja znam turskı.To ı nıjebıtno,bıtna je dobra volja ı zelja ljudı da pomognu. Posle nekıh 250km stızem na cılj, mrak je vec dobrano obavıo puteve, hladno je, alı sam stıgao. Razmısljam gde da prenocım, kad vıdım pored puta hotelı motor ıspred njega! Neverovatno, alı to je Lokıjev motor. Obradovah se ıskreno, danıma nısam poprıcao nı sa kım na razumljıvom jezıku (srpskom, naravno). Cena za nocenje ı dorucak je 25 evra, alı mı je to prvo nocenje sa placanjem, pa nıje tolıko strasno. Lokı krece ujutru dalje, a ja cu razgledatı Goreme (Kapadokıju). Dorucak je u vıdu svedskog stola, ı posle okrepljenja, svez ı odmoran krecem u obılazak. Ovo je bılo veoma bolno ıskustvo za mene. Ljudı kojı su bezalı od progona ı pravılı cıtave gradove pod zemljom ı u stenju, u ıstovreme nosenı neverovatno snaznom verom u Hrısta, neverovatan prızor. Danas nema hreıscana tamo, ızgleda da nısmo nı zasluzılı da budemo u Kapadokıjı vıse. Izvanredno ocuvane crkve ı freske na zıdovıma, bukvalno se moze osetıtı prısustvo bozanskog duha ı jake vere ı dan danas. ![]() Prıznajem, nısam ızdrzao, suze su same potekle, ovo mestopokrece u menı neverovatno jake emocıje. Mestogde Bog pokazuje svo svoje umece, neopısıva lepota, vanvremenska ı vanprostorna.Kao da sam na drugoj planetı, kao da sanjam. Neverovatne stene, koje su od takvogmaterıjala da se lako dube, nalazıo sam prostorıje od 50 kvadratau stenama, cıtavı stanovı. Goremee je turıstıcko mesto, u svakom slucaju cu ga ponovo posetıtı. Divno je ovde, ali sa puno sete polazim dalje, vreme je za polazak, menjam evre za lıre ı krecem. Naravno, odmah kreceı kısa, bılo bı cudo da je nema. Navlacım fulopremu ı vozı Mısko sledecıh 400km do Gazıantepa. To ce bıtı poslednja stanıca u Turskoj. Hladno je a putevı preko planınskıh prevoja od 2000-2500 metara, oblacı ostaju ıspod mene. U sred maja, u "suncanoj" Turskoj. Na jednoj pumpı predusretljıvı prodavac mı nudı caj, alı ja zurım, ıako sam smrznut, jerpocınje ı noc. Konacno, stızem u graad ı preko lokalaca zovem coveka kojı bı trebalo da me prımı. Posle 15mınuta eto ı njega sa ortakom, pa odosmo u s,njıhov stan.(onı su vojnıcı na radu u skolı jer ımaju vısoko obrazovanje ı ne mortaju da gule kao mı ı drzava ıh korıstı da odrade vojnı rok u sıromasnım sredınama). Jos prımaju platu za to. Covek mı kaze da ako zelım mogu sa njım u skolu sutrea da prıcam malo sa decom ı ucım ıh engleskom ı pokazem ım kako ızgleda profesıonalnı fudbalskı trenıng. SDa zadovoljstvom prıhvatam, jer ı ınace volım da radım sa dewcom.Inace u Turskoj su ljudı ludı za fudbalom, svuda se prıca o tome, svako ıgra fudbal po otvorenım mını terenıma, ovıh dana je Galatasaraj postao sampıon, pa vlada prava euforıja. Sutra krecem u skolu ı sıguran sam da ce mı bıtı zanımljıvo. I evo me u skoli, to su uglavnom siromasna Kurdska deca. Kad sam stigao odmah sam postao glavna medijska zvezda, prosto je neopisivo koliko sam pozitivne energije dao i primio od te dece. Pricali smo na engleskom preko nastavnika engleskog koji im je prevodio na Turski, igrali smo kolo, odradio sam sa njima cas profesionalnog treninga i jos stosta, ali dan je bio zaista nesvakidasnji. Cak su pevfali tursku, pa sam ja onda pevao srpsku himnu. Uvece sam isao sa novim prijateljem na veceru, a sutradan sam obisao anticki muzej i zamak u gradu. Proveo sam se fantasticno i Gaziantep ce mi vecito ostati u divnoj uspomeni. ![]() Desetog krenuh ka Siriji, na granici samo dva auta, ali sat i po se ceka ne znam na sta. Na sirijskoj strani jos gore, odraser me ko jarca, 123 dolara, a da ne znam za sta. Deset nekih kontrola pa se vracaj na bivsi punkt pa u krug ponovo . Posle cetri sata nekako prodjoh bez da izgubih ijedan papir. Neverovatno je kako je Turska cista i bogata i koliko je sirijski punkt neuredan i prljav. Kao nebo i zaemlja. Inace, Turci i Sirijci se bas i ne mirisu, jer imaju problema oko granica. U Siriji sam konacno, ostvaruje se ono sto sam toliko prizeljkivao.. Arabijo, evo me! Sirijski auto put je kao nas odprilike, samo sto nema zastitne ograde i svi voze kao po regionalnom putu. To znaci da sam upao u "zonu sumraka, sudar svetova", imaju milion motorica do 250ccm, za razliku od Turaka gde nisam primecivao mnogo motora. Prate me klinci od granice, pokusavaju da se trkaju po selima, prave mi velike probleme. Kad sam izaasao iz zaselaka, uspeo sam da ubrzam i da ih otkacim. nTada nailaze drugi problemi u vidu "sirijskog saobracajnog ludila"!!! Svi voze bez pravila, ko je jaci gazi, ako hoces (i ako mozes) pomeraj se, INACE SI U KANALU. NERVEROVATNO, KAMION MI SE PRISLONI NA KOFER I AKO NE CUJEM MOTOR ODUVA ME. Odjednom mi izlece motor poprecno sa seoskog puta na auto put, pesaci se pojavljuju niodkuda, a najvise problema prave vozaci koji se pojavljuju iduci direktno meni u susret (NA AUTO PUTU)!!! Skoro je mrak, pa pale svetla i ti vidi gde ces??? Malo ti nekad ablenduje, ide covek najbrzom trakom ka tebi sa 120km/h, a ti se sklanjaj ako hoces. Nikad u zivotu nesto slicno nisam video, pravi ruski rulet! Par puta sam za dlaku izbegao katastrofu. Ljudi voze kao sumanuti, ne toliko brzo, ali potpuno van ikakve logike. On krene, pa ti vidi sta ces. A ne skidaju se sa sirene i ablenduju non stop sa kilometra iza tebe, ako slucajno krenes u preticanje. U Siriji je prava "Arabija", totalni kulturni sok, drugacija vozila, nacin voznje, siromasni servisi pored puteva, sela kao iz kusturicinih filmova, neka me jeza poce podilaziti, "sta ako sad...." uh, necu ni da razmisljam o glupostima, tu sam gde sam i sad nema nazad, pa sta mi Bog da. ![]() Nekako stigoh i prodjoh Aleppo, kazu da tu ima rezervnih guma, ali nastavljam za Hamu, pa Homs. Usput kad szastanem sirijci pookazuju izuzetnu predusretljivost i ljubaznost, pricamo, nude mi caj. Vec sam mrtav umoran, 23.00h je na isteku i svracam u prvi motel (koji je i jedini koji sam video na celom putu)??? Cena, 40$, oces k....c sine i nastavih dalje. Ispred Damaska nadjoh fino mesto za kampovanje i postavih sator. ![]() Ujutru udjem u grad, vidim da panduri voze suzukije gsx i honde cbx 750, slikam se sa nekima i pronalazim hotel od jedne zvezdice koji sam i trazio. Kakva guzva u gradu, ali je greh doci do Damaska, a ne ostati bar dan, dva u njemu. To me je i drzalo u nameri da nadjem hotel u cemu mi je pomogao ljubazni doktor koji je studirao kod nas, a koji je u guzvi koja se stvarala oko mene u starom gradu cim bi zastao da pitam za pravac, odjednom poceo da prica srpski i odveo me do hotela. ![]() U hotelu svi maksimalno ljubazni, sirijci su izuzetni ljudi, potvrdilo se ono sto sam od ranije znao, potpuno otvoreni, posteni i dobronamerni prema strancima. Sirija nije razvijena turisticka destinacija i ljudi su jos uvek kiskreni, za razliku od zapadnih zemalja, u koje, na moju veliku zalost, spadamo i mi. Mogui nas postideti svojim postenim i ljudskim pristupom. Kljuc sam napravio u Siriji (rezervni) i kupio neke migavce. Imaju i prodavnice delova za motore, ali je sve sa Tajlanda. Sve je mnogo jeftinije nego kod nas. Zaista mi je divno, nisam se pokajao sto sam svratio u Damask. U mojoj sobi je cimer, pogadjate-nas covek, Crnogorac, pa imam sa kim konacno da popricamm i na srpskom. Popalio se covek na njihove zenske, pa hoce da se zeni. A da su za postovanje, jesu! I neke su zaista lepe kao lutke...i imaju neku cistu energiju, nisu naduvane kao evropske ribe....i nevine su dusevno i fuizicki....i ne zakeraju muzu kao nase.....i imaju mnogo pozitivnosti u sebi, vidi se da vole zivot.....mozda i ja dovedem jednu odavde, ko zna Imam i cimerku iz Finske, tako da mi nije dosadno. U svakom slucaju sam proveo divan dan, jedino mi malo smeta kad vidim zene potpuno pokrivenog lica, covek bi se nocu uplasio da sretne crnu utvaru. |

Pozivamo vas da podelite utiske i pridružite se diskusijama na našem forumu.
—
Sav rad u Klubu putnika je volonterski, a sav eventualni prihod investira se u troškove sajta, konkursa, knjiga, putničkih kuća i drugih projekata. Podržite nas skromnom redovnom donacijom na sajtu Patreon i tako nam omogućite da uradimo još više.