LOĐ (LODZ) je, posle Varšave, drugi po veličini grad u Poljskoj. Ime ovog grada izgovara se VUĐ. Ako ga izgovorite kao Lođ, Poljaci neće razumeti. To je tužan grad, sa velikim napuštenim i oronulim industrijskim postrojenjima, ali i sa puno zelenila, i sa divnim i veselim ljudima. Za razliku od Krakova, ovde se oseća nemaština koja je u Poljskoj vladala godinama i koja za mnoge, nažalost, još uvek nije prošla. Ukratko, čini vam se kao da se Krakov i Lođ ne nalaze u istoj državi.

Upravo sam ovde shvatila koliko lepa arhitektura oplemenjuje i oživljava, a mrtva oduzima energiju. Prosto vas hvata neka depresija. Ne oseća se kreativni momenat. Sve je veliko prazno. Umetnost je veoma važna, kao i prostor. Važno je drveće, zelenilo. Zelenila ima, i to je bar dobro. Na primer, u Barseloni se oseća sjedinjenje prirode i ljudske kreacije i zato taj grad toliko pleni. Jednostavno osećate kako živi i diše. A tu je i more.

Lođ je potpuna suprotnost, on je mrtav. Prosto je neobična snaga ljudskog duha koji tu živi i intenzivno stvara, uprkos praznoći i neinspirativnosti koja ovde vlada. Ljudi su verovatno naviknuti na ovo, pa ne obraćaju pažnju na svoje okruženje. Inače, kada je reč o okolini, Poljska je čista, čista. Nema papira, kesa, pikavaca na ulicama, a kamoli đubreta po uglovima, što je izgleda važan deo folklora naših gradova, naročito od Beograda naniže.

Interesantno je da reč Lođ znači čamac, lađa, ali danas, nažalost, u Lođu nema ni jedne jedine vodene površine. Sve je popila industrija. Ovaj grad je u Evropi XIX veka bio jedan od najvećih industrijskih gradova. Poznat je po tekstilnoj industriji svih vrsta te je dobio atribut 'Poljski Mančester'. U ovaj grad su, u potrazi za poslom, dolazili ljudi sa raznih strana, ljudi raznih nacija i religija, tradicija i jezika, i sve to je uticalo da se ovde stvori specifična multinacionalna sredina, koja daje veoma kreativan i aktivan umetnički duh, koji se ogleda u brojnim galerijama umetnosti, festivalima i umetničkim dešavanjima u ovom gradu. Jedan od najvećih festivala u Lođu, koji se održava svakog septembra, upravo oslikava multietničnost, istoriju i dinamiku ovog grada. To je 'Festival četiri kulture' – poljske, ruske, jevrejske i nemačke.

Glavna ulica u Lođu, u samom centru grada, zove se Piotrkovska (Piotrkowska). Ovde se održavaju Festival četiri kulture, kao i mnoge druge manifestacije. Na samoj ulici nalazi se spomenik Novom Milenijumu. To je spomenik na samoj ulici, nešto poput Bulevara Zvezda u Holivudu. Tako se i u Lođu, po središnjem delu Piotrkovske ulice nalazi 12859 ciglica sa ugraviranim imenima poznatih i manje poznatih stanovnika Lođa. Na ulici možete videti najneobičnije detalje, kao akrobatkinju od nekog lakog materijala kako izvodi piruetu na žici razapetoj preko ulice, ili čoveka koji hoda prema vrhu zgrade, kao da hoda ulicom, ili pesnika koji sedi na klupi i koga, ukoliko želite da imate sreće, treba da povučete za nos. U Piotrkovskoj ulici nalaze se i brojni restorani, kafei, pozorišta i bioskopi - ova ulica predstavlja kulturni centar grada.

Inače, Lođ je rodni grad čuvenog poljskog pijaniste Artura Rubinštajna, koji se proslavio sviranjem Šopenove (još jedan čuveni Poljak) muzike. Zanimljivo je da je ovaj virtuoz glumio samog sebe u filmu o svojoj biografiji, filmu The Love of Life, koji je 1969. dobio Oskara. Glumiš samog sebe, u priči o svom životu, i dobiješ Oskara!

Joanna živi na samom kraju Lođa, u nekim baštama i njivama, ima divnog mačora, crno belog, i starog psa koji se zove u prevodu Los, jer zaista liči na losa. Joanna peva u jevrejskom horu, studira, jako je pažljiv host, vodi računa o vama.

Interesantno je videti kuće i stanove svih tih ljudi, upoznati njihove porodice, razmeniti energiju, koliko je to moguće u nekoliko dana, i sve je to vrlo oplemenjujuće.

poljska putopis krakov Glavni povod mog putovanja u Poljsku je bila ATLAS-ova godišnja konferencija (Asocijacija za unapređenje turizma i ugostiteljstva i edukacije u turizmu i ugostiteljstvu), koja je ove godine održana u Lodz-u, pod nazivom Transformation of Tourism Spaces . Rad koji sam predstavila kolegama iz sveta, a koji sam napisala sa koleginicom iz Portugalije je bio Restoring Tourism in Serbia: The role played by volunteering in Vojvodina.

Ukoliko budete putovali u Poljsku, želim da vam svaki dan bude 'Đen Dobri'! Uživajte! A da biste u tome potpuno uspeli, evo vam jedna misao čuvenog Poljaka, pozorišnog reditelja Grotowskog, osnivača tzv. Teatra siromašnih: 'Believe in yourself – that you can do it. Than you have what to share'.