Man reist ja nicht, um anzukommen, sondern um zu reisen .

(Ne putuje se da bi se negde stiglo, nego da bi se putovalo)

Johann Wolfgang von Goethe

Putovanje je kao opijum - hašiš. Tko ga samo jednom okusi, ne može mu se više nikada oteti. Ono mu se zavuče u nerve, prožme ga svega i postane sastavni deo njega samoga, s njim organski povezano. Odreći ga se značilo bi isto što i odreći se svoje ruke, noge ili ma kog drugog dijela tijela.

Mirko Seljan

Ne želim da čujem da je pesak vruć, želim da to moja stopala osete.

Zivis i radis one stvari koje ne volis,da bi omogucio sebi da radis one stvari koje volis

Danas sam nalatela na nešto simpatično... 

"Možda bi kogod hteo znati kakve sam hasne imao od svega toga?

Novaca sam potrošio toliko, da bi mogao salaš kupiti. Samo sam u zlatu prosuo po kršu 11000 kruna, jer sam zlatom plaćao čobane i seljake, putovodje i nosače prtljaga.

Za put, hotele, fotografije, konzerve i knjige potrošio sam mnogo više.

Mučio sam se kadgod grozno, bez vode po suncu, bez krova po kiši, bez postelje na travi i na kamenu, pa noćio sam i u rupi na snegu.

A da li se kajem?

Ne ja! Bio sam uvek presretan na putu!

Moje duševno uživanje bilo je toliko veliko, da sam ja svuda u najsumornijem kršu, i kraj mora i na vrh gora, bio kao u kakvom raju!"

Dr Radivoj Simonović

Idem preko zemlje Srbije 

1. Si fueris Romae, Romano vivito more; si fueris alibi, vivito sicut ibi.

    Ako si u Rimu, živi kao Rimljanin, ako si u nekom drugom delu sveta, živi kao što tamo žive.

2. Ništa nije (tako) skriveno da se ne bi otkrilo.

3. Calles antiquos serves, veteres et amicos.

    Čuvaj drevne staze i stare prijatelje.

"1. Si fueris Romae, Romano vivito more; si fueris alibi, vivito sicut ibi.

    Ako si u Rimu, živi kao Rimljanin, ako si u nekom drugom delu sveta, živi kao što tamo žive."

.gif' alt='::'>

1. Si fueris Romae, Romano vivito more; si fueris alibi, vivito sicut ibi.

    Ako si u Rimu, živi kao Rimljanin, ako si u nekom drugom delu sveta, živi kao što tamo žive.

Ove izreke sam se sad posjetila, mada mi se u pamcenje vise urezala engleska verzija prvog dijela:

When in Rome, do like Roman does.

"Za mene postoji samo putovanje- putevima koji imaju srca. Tuda ja putujem, i jedini dostojan izazov je da se taj put predje sav, do kraja.

I tuda putujem, gledajući, gledajući bez daha..."

Put od 10000 km pocinje prvim korakom jer korak nas negde i moze da odvede a nekorak nigde...

"I travel not to go anywhere, but to go. I travel for travel's sake. The great affair is to move"

Robert Louis Stevenson

The traveler was active; he went in search of people, of adventure, of experience. The tourist is passive; he expects interesting things to happen to him. He goes "sight-seeing".

Daniel J. Boorstin

I have found out that there ain't no surer way to find out whether you like people or hate them than to travel with them.

Mark Twain

The traveler sees what he sees. The tourist sees what he has come to see.

G.K. Chesterton

If you reject the food, ignore the customs, fear the religion and avoid the people, you might better stay home.

James Michener

Ne želim da čujem da je pesak vruć, želim da to moja stopala osete. (ova je pobedila)  .gif' alt='::'>

"1. Si fueris Romae, Romano vivito more; si fueris alibi, vivito sicut ibi.

    Ako si u Rimu, živi kao Rimljanin, ako si u nekom drugom delu sveta, živi kao što tamo žive."

.gif' alt='::'>

Ja pokusao nekoliko puta i vec imam preko 1000eur stete na kolima

Salu na stranu ovo je stvarno dobar moto i vodim se njima koliko je to moguce (ili dok ne bankrotiram  )

Znam da ce delovati kao da je na pogresnom mestu, ali valja poslusati

Voda koja se ustoji nije ukusna kao voda koja se stalno krece

Ja moram da priznam da me je baš zaintrigirao onaj tekst iz uvoda ''Neutabanim stazama''. Na principu- sediš u sred noću u nekoj nedođiji i pitaš se ''šta ja ovde radim!?'' A onda zamisliš sebe u svakodnevnoj monotonoj atmosferi i dobiješ odgovor na pitanje.

Živeo avanturistički duh 

" Na kamen koji se kotrlja, nikada se ne hvata mahovina."

Engleska poslovica

U, ta je bas dobra!

Možda nije baš moto, ali mi se sviđa napisano.

"Da sam znao pravo stanje stvari,

prestao bih sa svim tim zveranjem naokolo.

Ali to znanje zavisi

upravo od tog vremena provedenog u zveranju!"

Mevlana Dželaludin Rumi

Mozda je neko vec napisao, ne secam se, ali, ne skodi ponoviti:

"A man needs to travel. By his own means, not by stories, images, books or TV. By his own, with his eyes and feet, to understand what he is. To some day plant his own trees and give them some value. To know the cold to enjoy the heat. To feel the distance and lack of shelter to be well under his own ceiling. A man needs to travel to places he doesn't know to break this arrogance that makes us see the world as we imagine it, and not simply as it is or may be. That makes us teachers and doctors of what we have never seen, when we should just be learners, and simply go see it."

Amyr Klink, Brazilian sailor and writer

"Čovjek nije drvo i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor i on ce počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promijeni mjesto i nametne uslove. Kuda i kako da ode?"

M. Selimović

Po drugi put vec citam Katmandu od Stevana Pesica, obaveznu putnicku literaturu koju su pretpostavljam mnogi ovde vec procitali, pominjana je vec ranije na forumu. Elem, naisao sam na fenomenalan pasus koji mi je zapao za oko, pa mislim da je najprikladnije da ga ovde podelim:

Dalje nismo mogli. A nas dvojica? Što se tiče nas, slažemo se: mladost, pravo vreme za samoubistvo, prošla je: ostaje nam samo da žalimo za propuštenom prilikom. Ili, još bolje: da živimo, veselo i, po mogućstvu, mudro. Zapisati ponekad koji stih, putovati po svetu i čuditi se, pomalo. Jer svet je ipak čudo, a mi u njemu najveće.

"Ponekad mi se učini da mi beže pod nogama putevi i daljine. I kadgod mi se dogodi da dospem u daleko, i stanem nasred njega i mislim: konačno, evo me; ako podignem oči, vidim da svako najdalje ima svoje još dalje.

Možda je to i sreća. Možda imam u sebi nešto duže od krajeva.

Možda imam u sebi toliko mnogo sveta, da se nikada, nigde, neće moći završiti.

Oni koji me sreću, misle da ja to putujem. A ne putujem ja. To beskraj po meni hoda."

Hodajući na rukama - Mika Antić