Selam, kako ste svi? Sretno smo sletjeli sinoć u Rabat. Let je kasnio, kao i taksi, kao i recepcioner sa ključevima za našu sobu. Prvi sam stereotip o arapskoj izgubljenosti u vremenu i nesvjesnosti njegove vrijednosti potvrdio. Čini se da ovi ljudi nemaju predstavu o tome kolika je razlika između dolazim odmah i dolaska nakon sahat vremena. To nam je recepcioner uradio. Izgleda i u Maroku, kao i u ostalim sjevernoafričkim zemljama koje smo dosad oplovili, prejahali i preletjeli, svi odreda - vjernici i nevjernici - svaku nadu i misao na budućnost zaogrču u jedno inšala, iznimno apstraktnu prilošku odredbu za vrijeme. Jutros smo rano krenuli po te Minine isprave u Gradskoj upravi ili Ministarstvu za brodogradnju; nisam siguran koja je institucija u pitanju, ovdje su sve iste. Ispred svake državne zgrade vihori se crvena zastava sa zelenom zvijezdom, a iznad glavne porte je uvijek kaligrafski natpis na arapskom. Mina tečno čita i kaže da su nazivi institucija i zgrada poetski napisani i da se savršeno...

Pročitajte U Maroku će svanuti dan

Podsetio si me na neke momente koje sam ja dozivela. 

Predivna prica, sa najlepsim mogucim krajem. Srecno