Put na more

Posebna pohvala žirija na konkursu "Spasimo putopis" 2020. ⁠— Stari se morao naspavat, jer iza ponoći smo išli na more. Presjedili su on i mater dan sa susjedima koji isto idu sa nama, pa su nakon pregovora, dogovora, odlučili da idu gdje idu zadnjih petne’s godina. Tako svake godine. I kad se ja nisam rodila tako su isto. Idemo u Baško Polje. Tam je kažu najbolje, a za tih deset dana dolaziće dajdžinca kući da zalijeva cvijeće i baštu. Otac bi šamponom opro stojadina i usiso usisivačem “čačak”. To bi sve radio u nedeljno popodne kad svi u susjedstvu poslije ručka legnu i niko nije mogo zaspat od usisivača. Al’ moj stari nije mogo birat vrijeme, jer moro se ko čo’ek spremit za puta. Materi bi naredio da mu u gajbu spakuje pretis lonac, grah, krompir, paprika (meso ćemo kupit dol), začina, plastične tanjire i pravi escajg , jer ne može jest sa plastikom, nije to to. Šator bi stavio na galeriju stojadina i dobro ga svezao da ne spadne. Ja bih u svoju torbu stavila samo najpotrebnije: barbiku, loptu,...

Pročitajte Put na more