Put u Kairo ili kako je živjela teta Blanka

Posebna pohvala žirija na konkursu "Spasimo putopis" 2021. — Teta Blanka B. mora da je umrla sinoć iza deset ili možda i prije. Možda i poslije. To, uostalom nije ni bitno. Jutros sam, dok sam išao po hljeb, sreo njenu mladu rodicu dok zaključava teška stakleno-drvena vrata teta Blankinog stana, nepotrešena onim što će mi za koji čas reći, čak razdragana, možda jer je pao prvi snijeg, a mladi ljudi vole snijeg i sve što njemu sliči. Dok smo silazili niz vijugavo stubište, ona mi kaza da je nona Blanka umrla sinoć, nekad oko deset, i da su ju jutros pronašli kako leži na pragu između kuhinje i trpezarije. Vjerovatno srčani. Toliko mi je rekla o tome, a onda me upitala jesmo li osjetili posljednji jači potres, jer pretpostavlja da se u starim austrijskim zgradama, bez betonskih ploča, svaki drhtaj zemlje jače osjeti. Rekao sam joj da se njihao luster, kulturno smo se pozdravili i i obećali sresti na sprovodu, a potom su nam se putevi razdvojili: ja u pekaru po svježi hljeb, ona ko zna gdje. Ni to nije...

Pročitajte Put u Kairo ili kako je živjela teta Blanka