Sinjavina

Pohvala žirija na konkursu "Spasimo putopis" 2021. — Sinjavinu znam iz drugog vremena. Moja prva sjećanja na planinu se miješaju, rano je, mala sam. U jednom od njih padam sa konja. Sjećam se samo da vranac juri džadom što se vijuga ispod Vratla i da se držim za samar svom snagom djevojčice koja još nije krenula u školu. Sjećam se da padam – pad kao proces, kao usporeni snimak – ali se ne sjećam ni kraja tog pada, ni šoka ni bola ni trave pored puta. Tata upotpunjuje moje sjećanje: kaže da sam imala pet ili šest godina, da je Vranac bio moj vršnjak (rođeni smo istog ljeta, ja dva dana poslije) i da nije jahao sa mnom iz samilosti prema konju. Put uz planinu je bio dug, tata je bio težak, a samar već natovaren torbama punim kojekakvih zaliha za katun. Treba poštedjeti životinje, sa njima i od njih živimo na Sinjavini. U drugom sjećanju trčim preko katunske doline u susret roditeljima, presrećna. Došli su u posjetu. Nijesmo se vidjeli bar mjesec dana: oni ljeto provode u selu, rade, a mene ostave kod...

Pročitajte Sinjavina