Dijana

Pohvala žirija na konkursu "Spasimo putopis" 2022. — Moj tata je do početka rata vozio isključivo dijanu (Citroen Dyane). Ne jednu nego više njih, ali morala je biti dijana. Tih slabašnih dvadesetak konjskih snaga, sa malim gepekom jedva dovoljnim za cigare, kafu, selotejp i špagu, uspješno nas je dovodilo do kampova u Grčkoj, Makedoniji, do vrhova Zelengore... Vjerovatno se pitate kakav je to gepek u koji su jedva stajale cigare i kafa, ali vjerujem da svi koji su poznavali mog tatu nemaju nedoumice. Bez svega je mogao, ali bez cigara i kafe nikako. Špaga i selotejp su mu bili nešto kao danas BIHAMK. Sad kad vraćam film, postaje mi jasno kako je razmišljao prije polaska na Zelengoru. Ako zaglavimo na pola puta, u najgorem slučaju, kada nam nestane hrane hranićemo se šumskim bobicama i ulovljenom pastrmkom. Važno je da ne ostane bez kafe i cigara. Nije to znala prodavačica na trafici koja me, onako malog, sumnjičavo gledala kada sam, tik pred polazak na put, da budu što svježije, kupovao deset šteka...

Pročitajte Dijana