Za srpske pasoše informacija od letos koja je pouzdana i dalje (valjda). Pošto sam pre polaska na put par meseci tražio info o kopnenoj kirgizkoj vizi (naravno, nigde nisam našao ništa), a bila je neka priča da može da se uzme na granici - to uopšte nije tačno. Kada sam pitao graničare, smejaše se ljudi. Znači, jedino ako ulazite vazdušnim putem, moguće je na aerodromu pazariti vizu (ki na pijaci). Opcija 2 je uzeti u Almati, 95 usd momentalno ili 50 usd ako čekate 5 radnih dana (ko ima na bacanje). Lepo je 95 usd, ali lep je i Kirgistan. Pa sad, ko šta više ceni.

""Što se tiče sigurnosti u Avg, prije nekoliko sedmica sam proveo određeno vrijeme sa novinarima koji su boravili tamo, jedan od njih živi u Kabulu. Oni tvrde da se sigurnosna situacija pogoršala, posebno u okolini Kunduza koji je baš tu na izlazu iz Tadži. Nisu preporučili kretanje ovim područjem, nikako. Kažu da pojedine kopnene rute u Avg su out of question. Kabul sam po sebi je okej, ali zna biti napeto, I sad postaje sve veći problem i doći kopnom do Kabula."""

Gdje se smjestate u Kabulu ? Hotel Serena je dobar ali mnogo skup ,za prvi put ajde ali sad vec nebi u njega .

Inace sa svih strana dobijam informacije da je bezbjednost nikakva a nas plan je je Kunduz -Kabul (ili Mazari Šarif) - Herat -Teheran .

Fakticki kroz cijeli Avganistan .

Inace muka sa vizama da ih uklopim , niko ne daje ovoliko ranije a toliko viza pokupit u nekoliko nedelja bice bas frka (jos sa Cg pasosima je tek muka ) .

Edited December 24, 20159 yr by budva

SRETAN Božić svim putnicima koji ga danas slave....

Ono što putnici najviše trebaju je sreća.

Želim svima puuuno sreće s dobijanjem viza,posebno nama s centralnoazijskim,osobito onim problematičnim Uzbek i Turkmen,svima vam želim da realizirate ovo vjerojatno putovanje svog života...

Ja sam inače prije desetak dana poslala upit i uzbek.ambasadi u Beču i turkmenskoj u Bukureštu,ali pogađate,niko, ni jedna ni druga ne odgovaraju, tako da zbilja ne znam što da radim i još jednom MOLIM SAVJET za uzbek.vizu,od Turkmenistana sam odustala.

Turistička za Kirgistan može da se dobije na aerodromu (otprilike u redu samo Izraelci i moja malenkost), za dva ulaza košta 70$ (verovatno da može i u evrima). Viza za Uzbekistan je samo jezivo skupa, jer za državljane Srbije mora da se prvo dobije pozivno pismo agencije, tako da praktično košta duplo. Mislim da sam ja za to kontaktirala Advantours ali nisam 100%, uglavnom su im cene jako slične. Jedina lepa stvar je što zapravo nema cimanja (Ili bar za mene pošto živim u Beču ), njima šaljete potrebnu dokumentaciju (skeniran pasoš, popunjena forma i za mene kao studenta studentske potvrde, nisu bile potrebne rezervacije hotela i slično). Sa pozivnim pismom dobijete vizu za oko 20tak minuta - sa sve odlaskom do banke radi plaćanja. 

Meni je Uzbekistan delovao bezbednije nego većina destinacija po Evropi, a i vozači su daleko obazriviji nego u Kirgistanu, pa eto neke dobre stvari što je policija strah i trepet. Nema nekog noćnog života, osim verovatno u Taškentu, pa eto još jednog razloga jer generalno nema ljudi kasno na ulicama koje su mahom neosvetljene. Ali sa ove distance (posebno posle puta u Maroko), rekla bih da bih se bez puno razmišljanja odlučila da u Uzbekistan krenem i sama.

Granica je za nas bila skroz ok, brzo smo prošli u oba smera i bez ikakvog cimanja, otvaranja torbi, brojanja novca i slično, ali mi je i jedan Holandjanin ispričao da su njegovog druga zadržali 4 dana jer je imao neki lek za srce, nije pomogla ni potvrda doktora, mislili su da je droga ili prosto nije bio na listi dozvoljenih lekova. Pregledali su nam slike na telefonu (moj verovatno najveći šok ali sam nekako iskulirala) jer je širenje propagandnog materijala strogo zabranjeno, šta god se pod tim podrazumevalo.

 

Ima dosta agencija u Uzbekistanu koje prodaju vize. Fora s njima je da oni nude i kupnju drugih stvari preko njih , pa su onda te vize povoljnije ako se sve bukira s njima (noćenja, karte...).

Isplati kupiti primjerice karte za vlak ako znaš datume.

Noćenja se ne isplati kupovati zato jer ima super smještaja koji se mogu naći usput (u njih se turizam baš romantično budi)! Nude i vodiče i to ljudi masovno uzimaju. Mi smo ih susretali posvuda. Uglavnom su to neki polupismeni i relativno dosadni ljudi i zato mi se čini da se niti to ne isplati.

On 25.12.2015. at 7:56 PM, on lajn said:

Ja sam inače prije desetak dana poslala upit i uzbek.ambasadi u Beču i turkmenskoj u Bukureštu,ali pogađate,niko, ni jedna ni druga ne odgovaraju, tako da zbilja ne znam što da radim i još jednom MOLIM SAVJET za uzbek.vizu,od Turkmenistana sam odustala.

Ma samo nađi agenciju preko interneta, pošalji im nekoliko tih stvari koje traže, uplati para; pripremi fotokopije točno prema toj listi i onda na granici popuniš 1 papir, pobrojiš novce (to im je najvažnije), dobiješ vizu  i elegantno uđeš.

Jesenas je nas 3 išlo sa RH putovnicama - nikakve frke nije bilo, dapače. Vrlo fini, kulturni i ekspresni graničari. 

Obrni okreni sve vize se mogu uklopiti (sto direkno sto preko agencije) ali Uzbekistanska nikako . Za drzavljane Crne Gore isistiraju da mora preko njihovog ministarstva , nista ambasade ,sto samo po sebi i nije problem .Ali kako je administracija kod njih izgleda taman kao kod nas pšroci ce mjeseci dok se neko smilije da mi posalje spisak potrebnih dokumenata da bi samo poceli proceduru . Sad sam gledao da li su oni priznali drzavu Crnu Goru  i jesu , Kad smo putovali u Butan rekli su nam da mi ne postojimo .

Na kraju cemo i te vize dobiti kao i sve do sada ali bojim se da ce nam to pomjeriti vrijeme putovanja , sve vize moramo izvaditi oko dva mjeseca pre putovanja sto ce bas biti tesko .

Ali sto je komlikovanije to mi je veci izazov

On 20.01.2016. at 1:55 AM, mariana said:

Ma samo nađi agenciju preko interneta, pošalji im nekoliko tih stvari koje traže, uplati para; pripremi fotokopije točno prema toj listi i onda na granici popuniš 1 papir, pobrojiš novce (to im je najvažnije), dobiješ vizu  i elegantno uđeš. 

e to je super znat,onda mi ne treba uzbek ambasada. jupi!

On 20.01.2016. at 1:55 AM, mariana said:

Jesenas je nas 3 išlo sa RH putovnicama - nikakve frke nije bilo, dapače. Vrlo fini, kulturni i ekspresni graničari. 

odakle ste ušli u Uzbek.i što ste sve obišli???! sve me zanima.  ja bi obišla bar dva ta -stana,ili Kirgistan i Tadžik. ili Kirg.i Uzbek, i let istanbul-biškek

Letjeli smo sa Siberia Airlinesom: ZG - Moskva - Tashkent. Povratna karta koštala je 4.100 kuna. O obilascima ti ima na otokpiwa.blog.hr - da sad ne prekopiravam. Uglavnom, meni se Uzbekistan jako dopao. Mislim da se ne isplati kombinirati sa okolnim zemljama jer je Uzbekistan stvarno ogroman, a ima super gradova. 

Jednog dana nadam se

POVRATAK U SREDNJI VIJEK

da umijem da pisem tako bi se putopis zvao .
Obidjosmo Turkmenistan , Uzbekistan , Kirgistan , Tadzikistan i Avganistan sa istoka na zapad . Iz Tadjikistana kros istok na Kunduz , pa Kabul ,Kandahar , Herat i skroz na zapad do granice sa Iranom .
Bazbjednost i Avganistan jednostavno ne idu zajedno , jednostavno toga tamo u nasem shvatanju nema . Ako bi ignorisali mobilne i po neki bus (uz mnogo maste jer su to vozila sklopljena od ko zna cega , sa rijetkim zdravim staklima , krpljena posle eksplozija ) imali bi bukvalno osjecaj da smo u srednjem vijeku . U gradovima ima malo kola , nova samo vladina i medjunarodne snage . Van grada nema nicega . Recimo od Kandahara do Herata skoro 600km sretnete nesto buseva i par kamiona . Ali svako malo vas zaustave policije , sto legalne sto plemenske sto vjerske sto lopovske . Izvedu vas pretresu vas i mogu da rade sta hoce . Da vas otmu , siluju ,ubiju nemate kome da se zalite jednostavno tako je . Medjunarodne snage su rijetke van gradova , jedan konvoj smo sreli u najvecoj brzini . Od Herata do granice garan je u busu bilo tona heroina . Uopste do granice to ne kriju . Inace bus i ne saobraca do granice nego par desetina km prije staju kod nazovi motela .

Zao mi je sto nemam literarnog talenta jer bi ovo stvarno trebalo pretociti u neku vrstu putopisa .
Ako me pitate da li je vredelo (uzevsi u obzir sve rizike , trosak , skoro godinu planiranja) reci cu vam da jeste (zena ce reci da nije i vadi noz da me ubije kad vec oni nisu) !
Vidjeli smo nezamislive stvari , pejzaz kao sa mjeseceve povrsine , guzvu u gradovima neopisivu . Vlast koja kontrolise gradove i to samo velike , vojsku koja ni sama nezna zasta sluzi . Policiju koja cuva sebe . Svugdje krateri od bombasa samoubica , djelove tijela koji stoje danima . Narod koji potpuno normalno funkcionise samo sto eksplozija prodje i pokupe se ranjenici . Busevi koji to nisu , temp u njima prelazi i 55 stepeni . Svakih desetak km neka policija vas zaustavi . Potpuno je normalno da nekog prebiju , vidjeli svojim ocima , da nekog odvedu , takodje vidjeno , da ubiju siluju i slicno , srecom nismo licno vidjeli . Ogromne plantaze maka za proizvodnju heroina koji je maltene legalan . Van gradova necete nikog vidjeti bez oruzja , i to uglavnom ruski kalasnjikov . Ali zato ti isti ljudi ce vas pozvati u svoju kucu , ma kakva ona bila , i ponudi ti vam najbolju gozbu sto su u mogucnosti , naravno morate se kao gosti pridrzavati strogih serijatskih principa . Jedna rijec glavnog u porodici znaci sve od raja do pakla . Njegova rijec se mora postovati . Isto tako je na nivou sela i plemena .

Da li smo do sada imali srece , jesmo ali da bi je imali moralo se na nju poraditi . Godinu dana uglavnom na takozvanom tamnom netu (dark web) sam trazio , molio kontaktirao vjerske i plemenske vodje . Bilo je mnogo ruznih odgovora , vrbovanja svega je bilo ali sam dobio za svaku deonicu puta njihovu garanciju da cemo imati bezbjednost . I da kucnem u drvo izgleda da to bas funkcionise , na svakoj kontroli od hiljade kojih je bilo samo bi pogledali pasose nesto rekli na persiskom ili arapskom i pustili nas . Nijednom nas nisu ni pretresli .
Putovanje sa zenom je bio poseban izazov . Morali smo ponijeti vise primjeraka originalnog vjencanog lista , u nijedan lokalni restoran nije smjela uci , kad su nas lokalci zvali u goste morala je biti odvojena sa zenama . Naravno nikakve ni nazovi njeznosti nisu dozvoljene .
Sada smo blizu granice sa Iranom i cekamo da li smijemo preci . Tj vizu zvanicnu imamo ali nikako nam ne preporuciju tek tako a za taj dio puta nam je garancija poprilicno tanka . Mislim da je u motelu prva zena koja boravi .
Inace bijelce tj strance uopste smo vidjelu u ovih par vecih gradova . Lokalnim putevima i busevima ih nema . Ako ih i sretnete u gradi u pratnji privatnih obezbjedjenja su i blindiranim kolima . Sverceri svim i svacim uglavnom . I uglavnom su u Serena hotelu . Dva pura je bio gadjan minobacacima i vise puta bombasima samoubicama . Ko osjeda u njega dovoljno govori cijena , oko 500evra prenociste a mi recimo placamo par evra u lokalnim hotelima . Nude se masovno u Kabulu i oruzano obezbjedjenje , em skupo em nikakve koristi od njih .

P.s.pisano 26.07.2016 uvece u motelu sa losim prijemom mobilne oa neznam kada cu ovo objaviti .

Hvala ti na ovom izveštaju. Nadam se da ste dobro stigli tamo gde ste se uputili.

Uh, ovo bi bio najzanimljiviji putopis ikad objavljen na ovom forumu. Fascinantno da ste prosli kroz sve to. Jedva cekam obimniji izvestaj.

Vau, svaka čast na hrabrosti! Ne znam koliko bih bila spremna na toliki rizik, ali srećom, nismo svi isti.  Voljela bih i ja da čujem nastavak avanture i ako imate fotografije koje želite da podijelite, rado bismo ih svi vidjeli. 

Prodavnice kako oh mi zamisljamo imaju samo u par vecih gradova , u njima imaju i restorane za vladinu elitu . Posto takve restorane ne smatram ni tu ni bilo gdje drugdje za lokalne ne idemo u njih .

Veliki dio da ne kazem sav dio trgivine se obavlja na pijacama . Da li pravim ili improvizovanim nebitno .

E da stignemo do hrane . Smjestili smo se . Lokalni nazovi hotel (imali smo kod nas naziv za takve "svratiste" ) naravno restorana nema .
Vani je svugdje guzva . Na pijaci kupujemo voce za dorucak (koje ja mogu jesti zena tesko ispod burke ) i idemo u obilazak ili sta smo vec planirali .
Temperatura je oko 45stepeni , ipak treba nesto jesti . Ali gdje ? Lokalci jedu htjeli bi i mi ali opet kako ? Zena ne smije u restoran , cak ni u one gdje se red vani ceka . Da udjem da kupim , ok . Ali gdje ce zena . Na ulici ne smije da je sama . Ili muz lli brat ili zenska rodbina . Nema cetvrtog .
Zato smo razvili vec prvog dana semu . Predvece se vratimimo u hotel . Castim recepcionera da pazi zenu ( ali ne casti se da je pazi od drugih nego da ona ne ucini nesto ) . To ne podrazumjeva da joj se smije obratiti . Nego ako negdje krene da je zadrzi i optuzi za nevjerstvo . Kazna je obicno kamenovanje .

Castim ga i do prvog restorana . Uzmem neka jela sto vec ima . Sa svim serpicama i slicno . Vratim se u hotel i u sobu jedemo .

Ovo sam uzeo samo kao primer kako jedna banalna stvar na koju ni ne obracemo paznju zna biti itekako i komlikovana i nazalosz jako jako opasna

 

Nazalost ispostavilo se tacno da ne treba placati oruzanu pratnju .
U citavom Avganistanu postoji samo jedna agenciha koja napravi nekoliko turistickih tura godisnje . Evo citam da su ih napali i pobili i pratnju i desetak turista . Preko te agencihe smo sredili vize , tj oni su uz nadoknadu poslali pozivnicu .

 

Napravili smo par hiljada fotki , od tiga svega nekoliko stotina u Avganistanu . Zena nije smjela drzati ni foto ni tel . A tek posebna prica sto morate voditi racuna sto slikate . Ako slikate neku zenu mrtvi ste ako slikate nekog sa oruzjem (a ne dobijete pre toga dozvolu ) opet ste ....... ! Ako slikate svercere opet isto . Kad se odbiju svi "ako" ostaje priroda koja je taman jao sa mjeseca . Jer i polja maka su pod 'ako

 

Izvinjavam se svima kojima sam poslao poruke na pp ! Vecinu ni ja ne razumijem . Molim vas shvatite da smo nekoliko dana udisali najčišći moguci heroin ! Jednostavno nije postojala mogucnost da se izbjegne ! Hvala na razumjevanju .

Daleko od toga da je bilo prezivljavanje . Samo sam napisao kako obicne stvari koje ne primecujemo postaju jako komplikovane i opasne u takvim drzavama .

Usli smo iz Tadzikistana , prvi veci grad tu je Kunduz . Pa Kabul , skroz juzno Kandahar i zapadno Herat i onda pravo na Kabul . Klasican polukrug . To su veci gradovi ali stici iz jednog do drugog je avantura .
Sam put je uglavnom dobar , skoro bez saobracaja . Medjutim busevi tj vozaci iz njima poznatih razloga cesto ne voze tim glavnim putem vec skrecu na zemljane vjerovatno da bi pokupili iz svih gradova . Ali to znaci nekad i stotinjak km od glavnog puta . Prespava se u nekom selu i ujutro se nastavi dalje .
Narod je vrlo srdacan , vec samm napisao da smo tri puta bili gosti kod lokalaca . Naravno svaka komunikacija sa njima mora biti po serijatu . Zena se ne gledaju a kamoli nesto pitaju . Bez obzira sto su sve pokrivene burkama . A kao gost se osjecate kao neznam da opisem . Niko nas nije niti ce nas tako docekati . I to su bile siromasne porodice .sa skromnim nazovi kucama .

Pitaju nas zasto put tamo ?
Pa gdje dalje ? Idemo na mjesta gdje nema turista , od Sjeverne Koreje , Butana , Somalije , Etiopije pa prosle god Pakistan i samo Kabul . Sad stize i ovo na red .
Ne kazem da turisticki atraktivne zemlje nemaju drazi , npr u Indiju mozete ici sto puta i ne obici sve sto se ima vidjeti .
Valjda nam treba i malo vise adrenalina .

Bez obzira na proslogidisnju posjetu Kabulu kada smo presli novosagradjeni most i usli u malu , prljavu , zagusljivu prostoriju gdje su odmah zenu poslali u susjednu prostoriju . Mrki pogledi carinika . Lista pasos iako imam osjecaj da sem vize nista nije pogledao . Udara pecat i bez rijeci eto me i zvanicno U Avganistanu . Zenski carinik sa sve burkom mi dovodi zenu . E tada nam nije uopste bilo svejedno .

A tek kad smo trazili prvi bus , e to je posebna prica . Ostampao sam nazive na persiski i arapski ali toliko dreke vike , stvari , zivotinja oko vas da ne mozete stici da pitate .
Nadjosmo nekako bus za Kunduz . Inace sve se ovo desava na zemljanoj poljani . U busu sa nama mislim da samo krava su hvalile , sve ostalo je bilo tu .
Do Kunduza relativno mirno stigosmo , u bezbjedonosnom smislu . To je vec grad ima i automobila , ljudi i ljudi i ljudi . Staje bus svakih sto metara . Eh gdje sici pitanje je sad . Srecom vozac poce da vice na mene (zenama se nikad ali nikad ne obraca) . Shvatim da trazi da izadjemo . Sta drugo ruksage u ruke i ispadaj vani . Pogledaj okolo vidim poznata zgrada . Aha sinu mi , vozac je skontao da cemo se tu najlakse snaci . Hvala mu .

Polusrusena bolnica (ameri nedavni tu ubili pedesetak doktotra sestara iz medj organizacije , fol greska) . Radi bolnica i dalje . Pitamo za hotel . Ne razumije nas ali zovnu nekog ko zna engleski i objasni nam tip najblizi hotel .
Dvije ulice nize . Trudim se da ne gledam nikog u oci , zeni je lakse od mrezice preko ociju se ne vidi nista . Nadjosmo zgradu .
Uh sad uporedjujem natpis na njoj sa onim sto smo ponijeli od kuce da pise hotel . Dobro je poklapa se , to je hotel .
Prva stvar nikad ali nikad zena ne smije uci prva a kamoli da ona nesto pita . Njeno je da stoji iza i cuti . Bukvalno .

Ovo hotel je zaista sirok pojam . Veci sto gdje sjete i piju caj nekoliko njih . Shvatise sta trazimo . Ok , imaju sobu toliko shvatam . Trazi papir . Aha poceli smo . Dajem vjencani list sudski preveden i ovjeren na persiski i arapski . . Gleda papire , gleda pasose , pise obicnom olovkom u neku svesku nesto . Kaze cijenu . Citavih dolar i po preracunato u dolare . Dajem tri dolara i prvi put ustaje i pokazjuje nam gdje da idemo u sobu .
Ulazimo u sobu iz tamo nekog sedamnaestog vijeka , valjda krevet i posteljina su tada promjenjeni . Ima cak i sto i pogled na ulicu , ormana nema .
Povlacim se malo da me ne vide sa ulice a da mogu gledati .

Sjever Avganistana je i nije tako vruce , , klima bi dobro dosla ali valjda u sedamnaestom vijeku jos nije bila izmisljema . . Odlucujemo da cemo lezati obuceni .
A onda sok . Covek ne moze sve da se isplanira . Soba nema taolet . Au covjece sta sad , kako zena da podje tamo . Sama ne smije , da li ja smijem podji sa njom do vrata . Grr psujem sebe kako sam rako nesto mogao prevideti . Ostavljamo to za kasnije . Valjda smislimo nesto .
Idemo malo da prosetamo , da se utopimo medju ljude , da osjetimo atmosveru ,.
Tek smo nekoliko sati u Avganistanu a vec je toliko toga novoga .
Trudimo se kao sundjeri da sve upijamo

 

 

Da i ovako pozovem tri doktorice koje vole avanture i putovanja , da pozovem i drugove i prijateljice da nam se pridruze na trecoj etapi ovoga puta . Od granice Avg-Iran , kroz sjeverni Iran . Preko Bagdada i Mosula (trenutno oko njega nije jos oslobodjen) preko Kurdiistana i citave Turske do ,Bugarske i kuci .
Planirano vrijeme putovanja oko 25-30 dana . Planiran polazak pocetkom januara .
Hajde ko je za avanturu ?

 

Ustav Avganistana kaze da su zene ravnopravne sa muskarcima . Obrazovanje , zdrastvena zastita , odabir supruznika , posla i slicno . Na papiru im se prava ne razlikuju od bilo koje zapadne zemlje . Na papiru . Kao sto rece jedan nas pjesnik-roker u praksi je malo drugacije .
I to ne malo .
Pored policije koja cuva sebe , vojske koja nezna sto joj je posao . Medjunarodnih snaga koje tek neznaju sta tamo rade , pored paravojnih americkih nazovi telohranitelja koji cuvaju poslovne ljude . Pored sudstva koje opet na papiru postoji u stvarnosti ne bas .
Pored svega toga zena nema ama bas nikakva prava . To je samo nas zakljucak i naravno voljeli bi da gresimo .
Kabul , Kandahar i mozete vidjeti neku zenu koja je ne zabradjena i koja se vozi kolima . Nisam vidjeo nijednu da je vozila .
Inace kad smo kod burki i uopste zabradjivanja zena ustav kaze da nista od toga ne moraju . Ni zena nije morala nositi burku , samo nam je to jos prosle godine prije pisjete Kabulu savjetivano . Opet po ustavu moze i u minicu samo u praksi nebi ni par metara .
Cak i u tim oar gradova ako niste u visokim ekomosko staleznim krugovima faze plemenski zakoni .
A tek kada izadjete u manje gradove i sela tu samo to i postoji . Tu i tamo procitamo kako su spasili neku djevojcicu ili zenu ali to je samo da eto kao sistem radi .
Ovo pisemo iz onoga sto smo mogli zapaziti ali to je bas tesko jer ne smijete da im se obratite , ne smiju one vama da se obrate . Taman posla da pokusate da ih gledate .
Zenu mi jednostavno nisu konstatovali , kao da je vazduh . Sto je odlicno jer nije bilo ruznih stvari .
Jedino sto smo uspjeli tj sto je zena uspjela da vidi u ove tri posjete tj pozive kod lokalaca . Zena je bila u posebnoj idaji sa zenama . Naravno zene sve spreme ali gistima muskarci iskljucico posluzuju . Zene se bas i ne smatraju gostima .
Zenina iskustva prenosim . Puno zena u jednoj porodici . Od djece do jako starih . Naravno nahstarija je glavna medju zenama i tu pogovora nema . Koliko su mogli da se razumiju , bez burki , pokazivale joj nakit . Koji je vrlo vrlo bitan za miraz . Sminku . Rucne radove , posudje i slicno . Kod jednog joj ue zena muskarca koji nas je pozvao pokazala kako je sredjena za muza . Nije uopste mogla ni u jednoj posjeti zakljuciti da su zene nesrecne ili da im smeta to porodicno plemensko ustrojstvo .

Ali nemojte ni da napadate muskarce . Nije im nimalo lako . Par pola mzskaraca i vecina zena su nepismene .
Znaci nisu imali priliku za skolu . Djecak od najmanjih nogu ima svoje zaduzenje u porodici . Uz stalne promjene , nasilne , vlasti . Talibani , mudzahedini . Isil .
Uz zivot sa mnogobrojnom porodicom . U tako oskudnom okruzenju . Gradovi a o selima je iluzorno pricati . Struju uglavnom nemaju . Za vodu treba ici kilometre uglavnom .
Koliko se got trudio nisam uspio da shvatih od cega zive . Stoje imaju nesto i uglavnom to im je najvece blago ali trave i vode je toliko rijetko da je ta nevjerovat . Ako izuzmemo sjeveroistok ostatak je bukvalno mjeseceva povrsina
E da stavite se na mjesto tog muskarca . Mora slusati oca , mora slusati plemenskog vodju a na drugoj strani mora obezbjediti hranu , vodu , odjecu i najvaznije bezbjednost za svoju porodicu . Zena o vecini tih stvari ne razmislja .

Izvinite sto skacem sa teme na temu ali impresije su toliko jake da mi se teme same mjesaju

 

Vracamo se gladni u hotel . Za divno cudo setali smo nekoko sati bez ikakvih problema . Siromastvo je vidljivo na svakom koraku . Ali i opsti haos od ljudi , vozila svih vrsti . Pravilo je da pravila u saobracaju nema . Srecom ili ne brzine su takve da ne moze biti tezih povreda .
Pijaca je zivopisna zaista . Nesto standova sklepanih ostalo na zemlji . Meso . Mlijeko , sir , povrce i voce poznato i nepoznato . Cilimi , tepisi , rucni radovi . Cenkanje . Strogo zene sa zenama . Uglavnom zene prodaju . A da i dosta ribe . Nama nepoznatim nazalost
Taj dio Avganistana je bogat vodom .
Kanalizacija tece ulicama , djeca se sasvim normalno igraju u njoj .
Brza hranana njihov nacin je nesto kao tezga , sto ili dva . Desetak stolica . Sjedi se . Pije se uglavnom caj . Glasno se razgovara . Svi puse ali bas svi . Mjesavina hasa i duvana u svim mogucim i nemogucim omjerima i varijantima .
Zadnji put smo jeli jos prije granice . Vrijeme je za povratak u hotel .
Uh sad treba ,vec sam pisao u vezu kupovine hrane , castim ovog u hotelu i eto me nazad za pet minuta . Deset dolara dvije pune kese hrane iz restorana sa svim serpama . Za njih i nisam pitao jesam li ih kupio ili ne , valjda jesam .
Vlaznim maramicama brisemo ruke i jedemo tako slatko . Ne razmisljamo o svim bakterijama , amebama , kanalitaciji pored i slicno .

Aoh lakse se dise . Jos da obavimo i ono sto izbjegavamo . Taolet . Pitam recepcionera , vjerovatno i vlasnika i jedinog radnika . Samo mi rukom pokazuje iza . U pm gdje iza . Ajmo nema druge . Zena iza mene . Neke supe , drva za kuvanje . Neki otpad .ali nista sto bi moglo liciti na taolet . Srecom vjerovatno neki gost prodje pored nas i udje u supu . Cuje se sta radi . Aha tu je .da li nije predvidjeno za zene ili smo mi zestoko fulali obavismo mi to u supi . I po onom sto je na zemlji nismo bili jedini . Zaista sam kad pomislim na zajednicki taolet imao misljenje da je to bar dve kabine i bar cesma i tus .
Umjesto cesme vlazne maramice umjesto tusa zacepite nos . Vjerovatno tako zanosno mirisemo .
Mozda je i tako bolje od nasih mirisa ne osjecamo mirise posteljine .

A ovo je najbogatiji , najsredjeniji dio Avganistana .

Ujutro pocinje onaj pravi autentican Avganistan poznat sa tv-a . Ovo mu dodje kao neko privikavanje .
Postaje nam jasno zasto niko ovo ne radi sto mi . Samostalno ga nijedan par nije prosao turisticki . Mislim bez pratnje , obezbedjenja , citavih ekipa podrske .

Mi smo sami .

Sve sto imamo su te garancije dobijene preko neta za bezbjednost i nista vise .
Nijedna osiguravajuca kuca ni nasa ni inostrana ne prodaje zdravstveno osiguranje za tamo .
Novca a medicinsku evakuaciju nemamo , iza nas ne stoji drzava koja bi platila otkup ako nas otmu . Cak nam ni porodice neznaju gdje smo . Svaka i najmanja nezgoda u najboljem slucaju znaci smrt , o goroj varijanti da ni ne pomisljamo .
Otmice , ili trovanja ?

 

Sa prvom zorom vec smo na noge . Pokasavo koliko toliko znoj i prljavstinu ocistiti da krenemo cisti i orni u novi dan . Pozdravljam se sa vlasnikom i utonome u hais koji vec vlada na ulici . Kod bolnice cekamo bus . Prvobitni plan je bio da idemo za Kabul ali nocas smo ga promjenili .
Odlucili smo prvo otici za Mazari Sarif pa onda cak i za njihove prilike lokalnim putevina za Bamyan .

Ovog puta mnogo lakse pronalazimo bus . Cak je dosta i bolji od predhodnog . Ta divno cudo nema zivotinja unutra . Vruce jeste ali ok , podnosljivo .
Cim smo izasli iz grada saobracaja vise da i nema . Put je solidan . Pririda je bas lijepa . Sjever je bogat vodom , kontinetalni monsuska klima pa zelenila bas ima .
Uz nekoliko skretanja do sela za nelih pet sati stigosmo .
Mnogo ljepsi grad od Kunduza . Nije toliko prljav .
Smjestamo se u najblizi hotel . Solidan je . Soba je cistija . Postoljina i ne ali ne moze sve biti po mjeri . I skuplji je . U Kunduzu je bila soba ta dvoje dolar i po ovdje je cetiri .
Inace to je bila vjerovatno skola ili kasarna , dug hodnik i na krajevima taoleti . Ovog puta je lakse ispred zenskog taoleta umjesto baba sere mi pratnja sjetimo i cekamo svoje zene . Naravno prvo sto se uradi je da se ponude ostali duvanom . Tusa nema ali i ovo je napredak .
Vec je proslo podne vrijeme je da obidjemo grad .
U stvari u njega se dolazi na klanjanje u dzamiju gdje je sahranjen cetrvti imam . Zaista je lijepa . Vrlo uredno odrzavana . Ne ulazimo u samu dzamiju jer jezicka barijera nas sprecava da saznam8 da li kao nemuslimani smijemo unutra .
Lutamo obako besciljno po gradu . Mnogo malih radnjica , zanatlija , kupujem par sitnica kao suvenire .
Predvece se vracamo u hotel , ista sema za klopu . Inace to nam je jedina hrana od sinoc .
Hrana i voda glavnu uzrici smrtnosti djece u Avganistanu . Kako djeluje na nas mozete misliti . Bez obzira sto smo primili sve vakcine . Popili tonu ljekova preventivo trovanja su vrlo lako moguca . Flasirana vida nije svugdje dostupna da se kupi a ne mozemo nositi nikako on8liko koliko popijemo (u juznom dijelu i sest sedam litara dnevno ).. zato kupujemo caj . Tu smo sigurni da je prokuvana voda . Sa njim peremo i voce . A hranu biram onu koju mislim da je duze kuvana ili przena .

Ujutro novi bus , ovoga puta sa ovcama i svim zivim unutra , prozora nema . Mirisi su prelijepi i. Idemo za Bamyian . Putevi su lokalni sto ce reci da ih na mnogim mjestima i nema .
Svako malo stajemo .
Iza jedne krivine par njih sa kalasnjikovima zaustavlju bus . Vici i izbacuju nas sve napolje . Naravno kao jedine nelokalce prvima traze dokumenta . Gledaju pasose , nesto rekose i nastavise dalje . Ajd mene i vide al kako vide zenu nije mi bas jasno . Lokalce nimalo njezno pretresaju , sto me je bas iznenadilo i zene . Trajalo je nekih pola sata . Nastavljamo , svi smo na broju .
Pejzaz se nevjerovatno brzo mijenja od bas puno zelenila idemo u visoke suve krajeve . Negdje bez iceg zelenog .
Bamyan je postao nazalost poznat kada su talibani 40metara visoke statue bude stare oar niljada godina podigli u vazduh .
Da bi vam docarao daljinu , to je kao da smo umjesto Budva-Beograd isli Budva , Pula . Ljubljana , Beograd .
Ima da se vidi dosta istoriekih gradjevina kledsnih u stijenama iznad rijeka i jezera . Ono sto je zanimljivo da ni travcice nema iznad vode . Prvi put to vidim .
Sam gradic je mali jako ali se koriste taxi za obilazak lokaliteta . I prvi put vidimo turiste . Jesu Avganistanci ali su dosli u razgledanje . I naravno cijene su vise , i hotela i svega ostalog .
Ali zacdesetak dolaraimamo sobu sa taoletim i tusem . I restoran postoji . Poseban za zene poseban za muskarce . Oni malo skuplji hoteli imaju nesto kao posebne odaje (na aerodromu u Duvaiu to imate

 

 

Cudno je u ovoj i ovakvoj zemlji vidjeti turiste . Nije to neki broj . U par hotela mozda stotinjak ljudi . Od toga par pola su ona cuvena americka paravojska .
Zato i nismo u istom hotelu .
Lijepo je vidjeti tus posle toliko dana ali casovnik otkucava a ono sto zelim vidjeti je poprilicno "pobacano" po okrugu .
Dogovaramo se u hotelu i za dvadeset dolara imamo taxi ili bar tako nesto na raspolaganju citav dan .
Ne mogu vam opisati osjecaja kada vidite unisteno nesto sto je prezivjelo tolike stotine godina ali nije moglo prezivjeti ovu americku zgadiju , talibani , mudzahedini . Isil , sve su to njihova djeca . Nadam se da ce i amerika (namjerno malim slovom) umirati i kao nacija i kao drzava dugo i bolno . I nazalost ni tada neceim biri ni djelic zla naplacen .
Prosli smo dobrih 300km zaista je vredelo . Lik je bio i vozac i vodic i vidi se da su mnogo otvoreniji . Doduse zeni se nije nijednom obratio .
Vracanje u hotel , vecera u odvojene restorane . I najzad tus , tus kako to gordo zvuci .

Ujutro mi u lokalni bus sa lokalcima , ovi drugi u svoja dva busa sa nekoliko vozila ispred i nekoliko vozila iza . Svo obezbjedjenje drzu puske na gotovs . . Neznam zasto ali se osjecam da smo bezbjedniji sa raspalim busom punih lokalaca .

Tek je podne , put dobar . Nismo nigdje silazili sa njega . Pet sest kontrola smo prosli . Kako se priblizavamo Kabulu pocinje i saobracaj i svakih kilometar dva novi punk , novo cimanje , nova kontrola . Kada su poceli uniformisani da nas zaustavljaju znali smo da smo blizu .
Predeo se vec potpuno promjenio . Nema vise zelenila niti suma . Vrucina biva sve nepodnosljivija . Zbog kontrola ulazak se razvukao na skoro dva sata , i jos bar toliko kad smo usli . Guzva guzva guzva . Sve je u upotrebi . Sve sto se kotrlja , ide , gura , vuce , sve se koristi u saobracaju . Postoji samo jedno pravilo a to je da pravila nema . Srecon ni povredjenih jer neznam kako ih moze biti kad idete par km na sat .

Pre tacno godinu dana smo bili nekoliko dana u Kabulu . Boravili smo u hotelu Serena . Hotel kojeg se nebi nijedan svedski grad zastidio . Ali kad prodjete njegovih nekoliko prstena obezbjedjenja (nekoliko puta bio meta bombasa samoubica) vise nemate osjecaj gdje ste . U bazenu se kupaju zene u bikinijima , sampanjac i najbolja vina teku u potocima .
To ovog puta nismo htjeli i zato citav put je tako isplaniran kao da ga putuje Avganistanac sa zenom .

Oops prvi hotel nema mjesta , drugi , treci , deseti , auh nisam racunao bas na to . Iz principa necu u ove bolje .
E definitivno je svijet mali . Najzad nadjosno sobu u hotelu blizu restorana Zagreb . Prosli put smo prosl pored njega . Restoran je inace za one visoke .
Sto pjeske sto taxijem smo potrosili skoro cetri sata na trazenje . Javni prevoz ne postoji . Taxi kao taxi , ako se uzdate u taximetar nikako necete proci . Dogovor o cijeni pre ulaska . Ali bar mi iz Budve imamo iskustva sa taxistima lopovima .

Smjestaj je najgori do sada . Ali daleko najgori .
Sta je tu je ta noc dve posluzuce . Vrucina vec pocinje zestoko da smeta . Prasine koje ima kao neznam gdje se lijepi za tijelo .
Majku mu mi umiremo a oni potpuno normalno funkcionisu . Umorni smo tako da idemo na spavanje bez vecere .
Spavamo lose , vrucina je bas nepodnosljiva . Nikako da svane . Svu flasiranu vodu smo popili tako da je to prvo zaduzenje za ujutro . Guzva ne prestaje ni nocu , ali oko cetiri bas krece . Uh rano brate nije ni svanulo . Cekamo da svane i odosmo na bazar . Prosle godine smo posjetili , zelenu zonu , predsednicku palatu . Nacionalni muzej i naravno lokomotivu i jedinu prugu u drzavi , citavim pedesetak metara . Ove godine citam da su na granici sa Tadzikistanom pustili za teretni saobracaj desetak kilometara pruge .

Setamo bazarom ,ono sto se kaze od igle do lokomotive . Citav niz tezgi sa svjezim mesom . Uglavnom ovcijim . Ajoj na ovakve vrucine mozete zamisliti rojeve muva na njima . Ali ne vidim da to kupcima smeta . Rijetki su muskarci koji idu sa zenom. Uglavnom po nekoliko zena iz porodice ide zajedno . Imam takvu neodoljivu zelju da se bas zagledam u one mrezice sto pokricaju oci . Zelju imam ali hrabrosti nemam .

Odjednom zemlja se zatrese od siline eksplozije . Prvi mah svi gledaju gdje je , nije na pijaci , po slobodnoj procjeni kilometar dva udaljeno po vatri i dimu .svi se vracaju svom poslu kao da se nista nije desilo .

Eh ja to moram vidjeti . Ideno prema dimu kao orjentiru . Niko se nesto ne cima posebno . Ok , jure kola hitne , vatrogasci , vojska . I najgore jure medjunarodne snage .
Od njih bjezite kao od djavola , blindirana vozila , prst na obaracu , i najveca brzina . Ne staju ni zbog cega , cak ni ako je neki od njih pogodjen . Vec za njega salju pojacanje . Prosle godine u Sereni smo saznali da jedine saobracajke sa mrtvim oni izazivaju i naravno bez obaveze da stanu .
Vec smo na nekoliko stotina metara udaljeni , dim cijepa nozdrve ali i pored toga se osjeca miris izgorenom mesa , ljudskog nazalost .
Djelovi tijela su svugdje . Prizor koliko je mucan toliko je nadrealan zbog ljudi koji su tu i koji nastavljaju sa svojim uobicajenim poslovima kao da se nista ne desava ...

 

Psujem sebe , psujem svoju bolest zbog koje ne mogu da radim . Zavidim ovima u kolima hitne (oni koji me licno znaju sa posla znaju koliko volim hitnu i krvavu akciju kada minuti zaista odlucuju ) .

Nazalost , ili na srecu ovdje sam samo posmatrac . Uzgred vidim koliko doktori i tehnicari spretno i brzo rade . Ocigledno da imaju iskustva , da su spremni za ovakve stvari . Kasnije sam saznao da se radi preko sto mrtvih . Preko cetrsto povredjenih . Zamislite logistiku da se toliko njih zbrine .

Citavo vrijeme gazimo izmedju otkinutih ruku ,nogu ,djeloca tijela , uzgred pazaci da nam neki dio tijeka , mozak ili sta vec padne na glavu sa raznih sklepanih tezgi ili sa krovova .

Daleko najjaca slika na nas je ispred neke tezge za imrovizovanim stolom sjede njih nekoliko , piju caj , naravno puse i pricaju . Oko njih jure kola ,policija vosjka , vatrogasci l hitna . Sve oko njih je pokriveno djelovima tijela . Oni su toliko oguglali da im je ovo toliko normalno . Neznamo sta da mislimo . Ovo sam fotkao , jednostavno sam morao rizikujuci to sto sam bez njihovog znanja .

Uklapajuci se u ponosanje tipicnog Avganistanskog para i mi nastavljamo dalje kao da se nista nije desilo .
Jos uvjek je relativno rano i odlucujemo se da ostatak dana provedemo na brdu iznad Kabula . U rijetkim mirnim periodima zivota to im jeomiljeno izletiste . Lako pronalazimo taxi , manje lako se dogovaramo za cijenu . Navikli su da stranci placaju i ne pitaju .
Uz saobracaj to poprilicno traje iako je svega nekoliko kilometara .
Ima cak i lokalaca , i naravno prodavaca svega i svacega , magle najvise .
Skoro cijeli Kabul se vidi . Pokusavam vidjeti ista zeleno u njemu ali to ide tesko . Cak i takozvana zeleba zona gdje su smjestene ambasade i medjunarodne organitacije ne moze se pohvaliti zelenilom .
Nevetovatno i odavde imate isti utisak . Grada u kohem vlada guzva , prljavstina i prasina .

Vracamo se u hotel , po ustaljenoj semu uzimam veceru , kupujem baksu flasirane vode od ulicnog prodavca .
Jos jedna neprosoavana noc . Smrdi soba , smrdi hotel , smrdi posteljina , smrdimo vjerovatno i mi . Uz znoj znoj i znoj dobitna kombinacija za spavanje .

Ujutro nas ocekuje dug cjelodnevni put , upozorili su nas moguce i dvodnevni za Kandahar .
Napustamo koliko toliko siguran dio Avganista i idemo u carstvo talibana .
Nesto sto bi trebala biti gkavna bus stanica vise lici na jedan ogromni prljavi parking bez icega ostalog .
Prvi put vidimo relativno nove buseve , nazalost nisi nasi .
Nama vec po pravilu ide nesto sto uz mnogo maste se zove autobus . A da zaboravio sam da napomenem da su to uglavnom manju busevi . Oni oko 30sjedista , nesto kao minibus kod nas .
Vozaceva strana sofersajbe i dva prozora su citava .
Imaju razumjevanja za nas , vide da sam stranac, i pustaju nas da udjemo prvi . To u principu znaci da smo dobilo gdje da sjednemo . Pi nekoj slobidnoj procjenu u busu je dvesta zivih dusa , sto ljudi i jos toliko zivotinja .
Krecemo , ma nismo ni sto metara prosli kontrola .
Uh svakih par stotina metara opet i opet . Kako se udaljavamo tako su cesce kontrole neuniformisanih . U daljini cujemo eksploziju . Par dana kasnije saznajemo porec hotela za strance bombas samoubica, desetak mrtvih .
Vise od tri sata traje izlazak .
A predio pred nama je vec potpuno slucan pustinji ili mjesecevoj povrsini sa novim putem , poklon Japana , koji kao zmija se gubi u daljini .
U busu je 55stepeni , mozak kljuca . Dijelimo se sa dusom .
Imam osjecaj da prasina postaje tecna u vazduhu , da je mogu oblikovati .
Mirisi toliko ljudi , stoke , zivine , loja , vrelog vazduha koji prolazi kroz bus . Najpribliznije ovome je da sjedite na deponiju na suncu obuceni od glave do pete . Nemojte pomisliti da krivim njih , vjerovatno . Ma ne vjerovatno nego sigurno i nas dvoje svojim "drazesnim mirisima"doprinosimo tome .

Vise nema nazad . Ovo je talibanska teritorija . Nema vise kontrola zvanicne policije i vojske .
Ispred nas je polupustinja , polja maka , talibani

 

 

Kotrlja se bus , zagor , meketanje , kvocanje . Prava kakafonije zvukova . Ono sto nam se ucinjelo kao strasba mana biva prednost . Kako su samo dva stakla zdrava od prozora ulazi vezduh . Jeste vreo i prasnjav ali bar imate subjektivan osjecaj da lakse disete .
Kontrole su svakih par kilometara . Nekad samo ovlas pogledaju kroz bus nekad gledaju papire , ponekad nekog pretresu . Vidim niko se ne tangira .

Skrecemo sa glavnog puta na zemljani . A da , necu da ostanem nedorecen . Postoje bus linije koje idu od grada do grada . Recimp Kabul -Kandahar sto je cirka 600km . Sem u par gradova koji su usputno ne svraci nigdje . Stize se mnogo brze , pretpostavljam i udobnije . Takvih linije je nekoliko dnevno . Mi namjerno biramo duze linije , zelimo sto vise vidjeti . Avganistan je ruralna zemlja i ako taj dio ne vidite kao da nistw ni bili . Sa ovim linijama rijetko ko ide od pocotka do kraja .

Do nas sjedi lokalac , godine im je tesko odrediti . Grube crte lica , grube ruke . Tezak rad uz klimu koja ima strasna kolebanja i vjetar jednostavno ostavi traga . Neznam kako da se obucem i maskiram ruke me otkrivaju . Prica samnom , sta cu pricam i ja sa njim . Prica on pastu jezikom pricam ja srpsko crnogorskp bosansko hrvatskim jezikom . Niti ja njega razumijem niti on mene . Pokazuje mi shvatam to familiju koja putuje sa njim . Nekih 15-20 ih , pricam ja njemu da sa zenom putujem , odakle smo . Casti duvanom ili sta je vec unutra , ja uzvracam sa nekim sto smo uzeli jos u Kunduzu .
Nekako prolazi vrijeme . Smenjuju se polja maka sa mjesecevom povrsinom . Prolazimo kroz mala sela . Svega par kuca . Srecemo i djecu koha vode uglavnom ovce . Ali travu ne vidimo , nju vidimo u daljinu na vecoj visini . Visene osjecamo smrad , valjda se navikli . Pada sumrak a mi nismo ni pola puta presli . Nocu se rijtetko vozi zbog bezbjednosti ,kao da je i danju ima al ajd.
Shvatam da me ovaj poziva da svratimo do njegove porodice i da nas upozna sa glavom kuce kako bi mi rekli . Nevjerovatno kako se dvoje ljudi sporazuiju i shvate o cemi pricaju a da nijednu rijec ne razumiju .
Ne smijem pitati zenu jer da to vide smatrali bi za strasnom uvredom da se zena pita .
Prihvatam . Kaze nesto vozacu . Shvatam da je u prvom sledecem selu pauza i da se krece ujutro . Zivjela obicna olovka i papir . Kad nesto ne razumijem dam da mi se napise .polazak u pet ujutro .

Ulazimo u selo nesto je vece . Ima stotinak kuca sigurno . Bus ulazi u jednu sporednu ulicici i posle par stotina metara staje . Tu cemo biti gosti . Izlazimo . Sad kao vec poznanici ja izlazim sa muskarcima a zena sa zenama .

Prolazimo kroz tesku kapiju , ograda je od zidanog kamena i potpuno zaklanja pogled u dvoriste . U dvoristu je vise prizemnih kuca ili objekata jer u nekimacse cuju zivotinje , u nekima je vjerovatno sijeno ili sta vec .
Ulazim u glavnu kucu , zena je u drugoj kuci sa zenama . Ozuvam se naravno . Ceka nas glava porodice . Ja se zbunio , pruzam ruku da se pozdravin on nesto kao naklon . Uh oblise me sto znojeva . Ali shvatismo se .
Ulazimo u veliku sobu . U uglu je veliki zidani spored , vidim da vatra gori . Cilimu i to bas lijepi su na vjerovatno zemljanom podu . U centru sobe je niski dugu stocic . Okolo su nesto kao duseci ali nisu , nisu ni jastuci . Uglavnom na tome se sjedi . Sve to vidim iz malog hodnicica pre sobe . Koliko se mi pozdravismo evo djecaci lavorima da nam operu noge . Da se ne seginjemo i mucimo . Ajoj pomijesana osjecanja .
Ulazimo i posle glavnog sjedamo za sto . Srecom u Kunduzu sam kupio nekoliko tabakera , rucno ih rade pred vama . Graviraju njihive simbole i slicno . To im poklanjam . Neznam obicaj ali mali znak paznje ne moze biti zgoreg .
Naravno prvo se nudi duvan(koji to nije) , ne pusim ali u takvom drustvu se ne odbija . Ubija ko maljem u glavu . I a u ovome mozda duvana , u tragovima . Mladji muskarci i djecaci donise lavore da nam operu ruke , da oni nama operu ruke uh . Stize i caj , nesto kao kisjelo mlijeko , neki sir . Sve ima izraziti jak ukus , nenaviknuta su nasa nepca na takve ukuse .iznose neko jelo , ne mogu da prepoznam sta je . Povrce vjerovatno spremljeno na loju , nije lose . I donose bamije , one su bile vas odlicne iako su bez mesa . Da pokusam da priblizim kako se jede . Hrana se donosi u velikoj serpi , rukama nam sipaju u tanjire . Jede se iskljucivo rukama tj iskljucivo desnom rukom . Stizu i kolaci . Najpribliznije je nasim priganicama prelivene serbetom . Tek su spremljene . To je vjerovatno zbog nas . To sve traje i trajw uz obaveznu pus pauzi . Pricamo o porodicama i oruzju , nozeve obozavaju , i naravno svi imaju po kalasnjikov . Tamo bez njega ste kao goli .Shcatam da ima osam sinova , ovaj sto nas je pozvao je najstariji i uskoro ce on preuzeti kucu . Svi su ozenjeni . Cerke ne spominje , ili ih nije imao sto je malo vjerovatno ili su udate pa se ne racunaju . Ako sam dobro razumjeo svaki ima izmedju pet i ismoro djece . U susjednu kucu je brat gkave kuce koji ima sest sinova i sve sto ide uz to . Pa vidite koliko je to usta za nahraniti.

Podrszumjeva se da cemo prenociti kod njih .
Sve to bez struje bez vode . . U stvari struju imaju po nekad . Svaki drugi treci dan po par sati . Za vodu udu u planinu , po nekoj mojoj procjeni desetak kilometara .
Pre spavanja se tusiramo , posle nekoliko dana . Tusiranje je u dvoristi pored flavne kuce malo ogradjeno . Djecaci nam sipaju vodu . To je ono tusiranje sa nekoliko litara vode , nemam srca vise kada znam odakle je donose .
Spava se u zajednickoj sobi , mislim muskarci . Kako funkcionuse musko zensko spavanje neznam ali obzirom na broj djece ocigledno bez greske .

Zena je isto prosla kao ja od pranja nogu , ruku , pusenja , posluzenja , tusiranja , spavanja . Jedino sto jao sve zene svijeta su pricale o nakitu , mirazu joji vec sada spremaju , najinteresantije je bilo (mojoj zeni ) kada su joj pokazivala kako se sredjuju za muza . To je i sminka i neko lijepo rublje , njihovo i nase lijepo i sexicse razlikuje . Frizura . Za muza su sredjene bolje nego nase za najveci izlazak .

Ujutro budjenje , toplo posluzenje . Nesto najpribliznije bureku sa sirom ali nije ni burek ni pita .
Spremaju nam i za put .
Isred kapije prvi put vidim zenu od sinoc . .tacno u pet evo ga bus vec pun , ocigledno da se sinoc pre uzlaska dogovorio sa vozacem da dodje po nas . Izasli su svi da nas isprate . Ugrubo sigurno njih stotinak l shvatam da smo im ucinjeli veliku cast sto smo im bili gosti . Daju nam neke poklone rucne radove , noz rucne izrade ...

 

Kako se priblizavamo Kandaharu tako su kontrole sve cesce i sve grublje . Sad vec uvjek moramo svi izaci iz busa . Naravno meni prvo traze papire ma gdje stao . I zenine naravno . Sad vec traze vjencani list . Valjda zato sto je potpuno pokrivena . Doduse vidjeli smo u Kabulu da poptuno pokrivene prolaze carinu . Valjda muz ili brat garantuje . Nikako da saznam kako to zaista funkcionise .

Priroda je aostrakna , red mjeseceve povrsine red ogromnih polja maka , razmisljam kako li se navodnjava .
Odjednom pucanj i kocenje , naglo kocenje . Bar sad znamo da bus ima dobre kocnice .
Nova kontrola . Desetak njih . Svi tesko naoruzani . Izlazimo napolje . Vicu , udaraju da pozurimo . Dobih dobru cusku po ledjima kundakom .
Stojimo mirno , vicu na nas , vidim svima frka . Meni srce vuse nije ni u peti . Pobjeglo je i iz nje . U glavi mi se smenjuju slike uzasa , prebijanja , mucenja , silovanja , izgladnjivanja , kako odrubljuju glavu . Kako nas zive spaljuju . Sve mi to prolazi kroz glavu .
Ovog puta nisu nam prvima trazili papire m stigise do nas , pogledase , uzese i odose . Vec nas vidim u narandzastoj odori . Kad odjednom izvedose iz reda dvojicu . Pocese tako krvnicki da ih biju . Rujama nogama kundacima . Jednog sve udarajuci ubacise u bus . Drugoga ne prestaju da tuku . Ovi sto su orvog ubacili u bus vratise nam papire cak uz smjesak . Ulazimo svi u bus sem onaj jadnik koga jos tuku .
Gas i odosmo . U daljini iza nas cujemo pucnje . Ne zelim da razmisljam komecsu namjenjeni .
Svi ste culi izraz "usr..,, od straha u gace" e da je ovo jos malo trajalo i ja bi bukvalno .
Uh sto nam je ovo sve trebalo , a tek idemo u najopasniji dio

 

Zaboravismo i na vrucinu i prasinu i znoj samo da smo u busu i zivi .
Ali ne lezi vraze posle deset minuta nova kontrola , i bukvalno svakih par kilometara . Shvatam da smo ovaj dio puta kontrolisu talibani u svakom smislu . Ceste su zastave i natpisi koje gledamo kod pripadnika isila . Ne pitamo nista . Nekada je spas u neznanju .

Uglavnom kotrljamo se orema Kandaharu . U busu se samo zivotinje cuju . Neko spava , neko kunja , a vecina puse . A mi gledamo nepregledna polja maka i konoplje indijske naravno . A medjunarodne snage kao fol traze polja da bi ih spaljivali . Ako idete kilometrima i vidite toliko polja a oni ih ne vide tu nesto ne stima .

Odjednom uniformisana kontrola . Znak da smo blizu grada . Sada ce sve dok stignemo biti naizmenicno policijske i vojne kontrole .
I saobracaj se pojacava . U rano popodne stizemo .
Kandahar je jedan od par gradova (5-6) tu oko 300 hiljada stanovnika (uz Kabul koji ima dva miliona ) to su jedini zaista gradovi u Avganistanu . Ostalo su bas mali gradici i sela . Tipicna ruralba zemlja .

Kandahar je do sada najruzniji grad u kojem boravimo . Ljudi su relativno neljubazni ili mozda je tacnije nepovjerljiviji . Tek mi je sedmi kojeg sam pitao za hotel uooste nesto rekao , ovi predhodni su maltene pobjegli ko opareni . Doduse treba ih razumjeti grad koji svako malo prelazi iz jedne u druge ruke . Plus sverceri , proizvodjaci i slicni .
Inace nema sta da se vidi . Prljavstina , otvorena kanalizacija , guzva , haos , vika , dreka .
Smjestamo se u hotel (kako to otmeno zvuci hotel za nesto sto ni drumsko svratiste iz doba Turaka nebi moglo biti ) .
Ostavljamo stvari i idemo malo da vidimo kako grad "dise". Vec planiramo da odmah ujutro nastavimo dalje prema Heratu i granici sa Iranom . To je daleko najopasniji dio puta . Od plemensko vjerskih svercerskiih ratova i sukoba . Bilborda nema ovdje ali ponekad ima neka rekklama po zidovima . Uglavnom politicke poruke .

Kad ono znate nesto vidite krajickom oka . Vratimo se i vidimo sjutra je utakmica busakasija (Bushkashi) . To je ono kad ubijete ovcu otkinite joj glavu i ubacite medju dvadesetak konjanika koji trebaju da je ubace u rubu protivnickog tima .
Odlazemo put za prekosutra a sjutra idemo da gledamo .

Kupujemo flasiranu vodu , po vec uhidanoh semi kupujem veceru , koja nam je i dorucak . Zahvaljujici antibioticima i loperamidu za sad nemamo problema . Protiv komaraca mazemo debele slojove . Ove rode sve prenose i malariju i dengu i sve ostalo moguce i nemoguce .
Kupili smo i duvana , to moramo imati tj ja to moram imati jer mislim da vise bodete oci bez toga nego zbog boje koze .
A to je duvan u najsirem smislu rijeci . Has je vjerovatno u u tome bar 99posto . Valjda je ionako mnogo jeftiniji od duvana za nabavku .
Odustalu smo da se trudimo da zaspimo , tolika je vrucina , tolika je buka , smrad i sve ostalo da smo srecni ako uspijemo odspavati bar dva tri sata . Ionako smo toliko puni utisaka da smo i u najboljem hotelu tesko bi zaspali . Pogotovo posle onoga sto smo danas vidjeli .

Mogli bi stici pjesje do stadiona ali bi cesto morao gkedati u telsfon zbog mape pa ipak izimamo taxi .
Sad zastitnici prava zivitinja nek zatvore oci .
Puno je konja i to bas lijepih , konjanici ih timare i pripremaju . Publika , 99posto muska . Uveliko navija . Kupujemo kartu . Ulazimo . Teren je livada tj nije livada jer nema trave , samo zemlja sa dvije rupe na dva kraja . Izlaze sudije valjda sa ovcom , zivom . Ja shvatio da igraju sa mrtvom . Izlaze i konjanici sa konjima ali ih vide ne jasu ih . Kapiteni ekipa drze ovcu , glavnu sudija je kolje , kida joj gkavl . Jedan pa drugi kapiten u nekom ritualu pustaju krv po konjima .
Ostavljaju je na centru , oni se povlace . Penju se na konje i na znak sudije krecu . Sav cilj je uzeti ovcu i ubaciti je u rupu protivnickog tima . Zvuci kao samo ali nije . Dok jurite sa ovcom protivnicki tim ce sve uraditi da vam je otme . Vrlo vrlo grupa igra , nisu dozvoljeni udarci ali kada se stalno desava da sa ovcom i igrac poleti na zemlji a konji preko . Svako malo nekoga iznesu sa terena . Publika je u delirijumu .
Utakmica je sa prekidima trajala skoro tri sata . Atmosfera je prava derbi .
Vracamo se u hotel , cak je neko uspio i da me izdzepari .
Ali nihe se usrecio . U ruksagu stavim vodu , peskir , maramice i slicno i da . Stavim lazni novcanik ,njega nek nose . Pravi nosim kao nanogicu sto je nemoguce sem brutalnim fizickim napadom ukrasti .
U povratku posjecujemo groblje americkih bespilotnih letilica .
Malo jos bazamo besciljno ali vrlo nezanimljiv grad .
Ujutro idemo za Herat i to opet duzom linijom

Jos jedna besana , neprospavana noc . Vec klasika , vrucina koja gusi , znoj od koga peku oci . Prasina od koje pokusavam da pravim figure , toliko je gusta . Posteljna koju valjda samo prljavstina drzi na okupu . Kroz dusek nesto stalno gmize .
Vjerovatno smo vec i umorni od puta . Proslo je tri nedelje od kada smo otisli od kuce . Vise od nedelje od kada smo usli u Avganistan . Znali smo sto nas ceka ali za neke stvari ne mozete biti pripremljeni .

Upoznali smo dobrodusne ljude , ali isto tako i beskrupolozne . Nekako sklapa kockice u glavi pred zavrsni dio puta kroz ovu drzavu . Dio gdje vladaju dileri heroinom , naravno u sadejstvu sa plemenima . Tesko je shvatiti da nemate kome da se zalite na bilo sta . Policija ? Ha , cak i da je prava nece vam pomoci .
Svakave misli da sam vrte kroz glavu . Tus , da li znate kakav je to pronalazak . Zadnji put se istusirali pre neki dan u gostima . Vlazne maramire su davno nestale . Problem je i garderoba . Bilo sta da obucete potpuno je mokro od znoja za par minuta . Da operemo nemamo dovoljno vode .
Pokusat cu jutros da skvasim i svoju i zeninu odjecu . Ni voda nije mnogo cistija ali da bar malo smrad smanjimo .

Tek je svanulo , obavljamo taoletu u dvoristu . Uh jebote zamalo kardinallna greska . Dok je zena bila u supi za potreba ja krenuo da properem odjecu . To bi bilo katastrofa . Dok se pokusavam povratiti od straha pafa mi napamet da postoji 56 nacina na kojicse smije tuci zena ali ne postoji nijedan nacin da joj vi perete robu .

Oblacimo potpuno mokru odjecu i krecemo na stanicu . Inace kod njih imate mali milion stanica a i fan stanica potpuno je normalno zaustaviti bus da udjete . I nikad nema da je pun ilu da nesto nije dozvoljeno unijeti . Sve moze .
Dvadesetak minuta nam je trebalo , ulazimo i suvi smo vec potpuno .
Koliko su ljudi u Kandaharu bili nepovjerljivi i grubi toliko su ovi sa kojima krecemo prijatni .
Nismo ni krenuli a vec je krenula prica . Definitivno smo im glavna atrakcija . Svi bi da pricaju sa nama . Muski naravno , zenama nije dozvoljeno .
Posto je linija takva da idemo malo glavnim malo sporednim putevima putnici u skladu sa tim . Uglavnom seljaci , grubih crta lica , grubih zuljatih ruku . Noz za pasom , automat u torbi . Vracaju se sa secerom , solju i brasnom . Vjerovatno kupili posto su prodali ovcetinu uglavnom . Ima i nekoliko cudljivijih muskaraca bez zena sa puno torbi , svima cak i nama je jasno sta je u njima .
Kroz pricu i vrijeme brze leti , vec smo prisli mnogo punktova , nekoliko sela . Sad se vec poljavljuju talibani , a mislim i isil (iako nisam siguran a to ne smijem ni u ludilu pitati ) .
Bude tu vike , cuski , a bude ako ste sporiji dok izlazite iz busa na kontrolu i zescih udaraca pa izletite kroz prozor .
Srecom uglavnom nema stakla a dolje je pijesak . I ao sam cast srecom samo jednom da izadjem tom precicom .

Ovdje cu napraviti pauzu i pitati sta bi ste vi uradili u tom slucaju ? Uhvati vas i izbaci kroz prozor . .da cujem sta bi ste uradili ?

Davno se sa nekim nisam tako ispricao kao sa ovim ljudima . Toliko je nebitno sto be razumijemo rijec jednu onog drugog a u stvari potpuno se razumijemo .
To su dvije porodice iz istog sela , nisu rodjaci .
U njihovo selo nocimo .
U slucaju da nas pozovu pokusat cu da budemo gosti i kod jednih i drugih a da spavamo u prenocistu . Da im ucinimo cast a da nikog ne uvredimo .
Prolazimo punkt za punktom , vise ili manje neprijatne .
Sema je ista . Izadjemo i stanemo pired busa bukvalno u stavu mirno . Neka samo predju pogledom , nekad pogledaju papire . Nekog pretresu (e kad smo kod pretresa uooste neznam sta im znaci , kalasnjikov , noz skoro svi imaju tako da neznam sta traze )moguce da traze nesto sto ismijava Alaha ili nedaj Boze da nadju bibliju . Za takve stvari bi molili Boga da vas ubiju ali se bojim da bi se danima izivljavali .
Kad smo vec kod stradanja da nam se nestp desilo niko za to nebi znao . Medijski smo iz nebitne zemlje . Niti bi ko objavio biti bi se znalo gdje smo skoncali

 

Kao sto smo pretpostavili obohe su nas pozvali u goste .
Nekakp im objasnavamo da kao necemo , a znamo koja vi ti uvreda bila , onda da cemo kod oboje . Oni srecom umjesto nas resise kako i sto .
Gostoprimstvo je isto kao prvi put kad smo bili . Pranje nogu , trcanje oko vas i slicno . Posle par sati dodjose iz druge porodice i isto opet . Citavo selo je ekstremno siromasno pa u skladu sa tim i njihove kuce . Ali to ne znaci da gostoprimnost nije na najvise mogucem nivou .
Izgleda da u ovoj zemlji su sve sami ekstremi . Ekstremne ubice i ekstremno gostoprimni . U istoj osobi vjerovatno .

Smjestamo se u nesto sto i nije hotel , nemam naziv za to . Vise lici na stalu gdje odlazu stvari nego na sobu ali ok bolje tu nego neku od ove dve porodice da uvredimo .
Inace u dvoristima vec pocinje konoplja , nesto dalje su polja maka . Ovo samo potvrdjuje da uzgajivaci zive na ivici bijede a zarada ide drugima .

Ujutri nastavljamo , samo ovoga puta putnici su mnogo drugaciji . Vidim da je dosta njih na mulama stiglo iz vjerovatno okolnih sela ili njihovih koliba .
Nema vise zivitinja u busu , nema ni raznim prehrabrenih proizvoda . Svi nose velike torbe . Po tezini pretpostavljam da je konoplja u pitanju .nego mozda gresim jedino ako je nose na preradu .
Mnogo je manje price , svako je u nekom svom svijetu .
Kontrole postaju sve cesce (ako je to ikakp moguce) .
Vidim da se daje nesto afganija , to je vjerovatno kao reket sta li .
Posje jedne kontrole ostaoi smo bez dva putnika . Nisu im dozvolili da se vrate u bus . Torbe su im ostale . Niko nista ne komentarise , bukvalno kao da niko nista nije vidjeo .
Mi imamo srecu da pogledaju papire i nista vise . I dalje mi nije jasno kako znaju da je ispod burke bas ta zena , to nisam jos odgonetnuo pa ako ko zna volio bi cuti .
Punkt za punktom , da ne kazem na svaki ali zastave usila su bas ceste . To ne znaci da su isil . Mozda su neki od njima lojalnih struja .
Sve cesce stajemo pored pura da pokupimo putnike , jefni izlaze drugi ulaze . Mislim da u busu niko nije ostao sem nas od putnika koji su iz sela gdje smo spavali krenuli .

Moram ovo da napomenem . Jednistavno neznam nazive sela , oni kazu na pastu i to nekom svom dijalektu naziv , ali nema sanse da ga ponovim . Gledao sam i papirne i google mape kasnije tih sela nema . Doduse to su mozda vise zaceoci ili sta vec .

Ocigledan je bisnis kojii se ovdje odvija . Konoplja i mak idu na preradu . Drugi vjerivatno to preradjeno donose .

Odjednom pocinju policiski i vojni punktovi , znaci blizu smo Heratu . Ni oni ne obracu paznju na prtljag . Ocigledno je sve jedna velika sema .

Pronalazimo lako hotel . I prvi put soba ima taolet . Da ste vidjeli nase radosti . Ni da su nas u neznam koju palatu smjestili .
Herat je zacudjujuci lijep grad . Nad gradom dominira tvrdjava Aleksandra Makedonskog . Cak i nije tako prljav , ali guzva je strasna . Tek dana shvatam da jezik kojim pricaju nije isti kao do sada , posle saznajem da pricaju tadzik jezikom . Doduse to nas ne pogadja puno jer ni do sada nismo nista razumjeli a idlicno smo se sporazumjevali .
Lako se dogovaramo sa taxi nas vodi do tvrdjave , nazalost nije uredjena , i postoje dosta svjezih ostecenja .
Vracamo se pjeske . Dosta su prijatni , nisu mnogo navalenti kao trgovci ali foto aparat nikako , bukvakno nikako .
Dobrih tri cetiri sata setamo , vec je mrak kada se vracamo u hotel , hedemo u odvojenim restoranima ili malo vecim sobama u hotelu , gdje odvojeno jedu muskarci i zene i posluga je odvojena sto je vaznije .
Mislim da smo tri cetiri puta naizmenicno se kupali sa vodom iz lavaboa , nase radosti . ...

 

Prvi put sno spavali dobro , vrucina nije bila nepodnosljiva . Cak i haos sa ulice nije bio tako strasan , ili smo mi bili toliko izmoreni da vise nisno registrovali .

Busevi prema granici idu svako malo . Prvi put bus nije pun , cak sta vise poluprazan je . Vec ista prica punktovi polucije i vojske se smenjuju . Polako se bzs puni . Gdje god u daljini vidimo mulu sa teretom znamo da je za nas bus . Kako nestaju regularni punktovi tako se u bus puni .
Ubrzo smo puni skroz (izvinjavam se ,ovdje nikada busevi nisu puni skroz . Uvjek moze jis ljudi i jos svari stati ) .

Struktura putnika i stvari koje nose je specificna . Supruga je jedina zena u busu , vrece one jake jutane kao za brasno su jedini prtljag . Nema mnogo price . Tu i tamo par rijeci neko razmjeni i to je sve .
Punkt za punktom ,stani tu stani tamo , jos putnika jos robe .
Herat granica je nesto manje od 200km , kvalitetnog puta , ne skrece na lokalne . Sve je vec to uigrano .

Vec se nekoliko sati vozimo . Mirisa skoro da i nema samo se osjeca blaga vrtoglavica i malo jaca ushicenost i raspolozenje .
Nadrealna slika zaista . Sto unutra busa sto u bunkerima ima sigurno sto vreca . Po onome kako ih nose nevjerujem da su lakse od 40-50kila . Tacno se vidi kako ko ubaci novu tako tamno braon prah prasine se digne .
I svi po jos jednu dozu dobijemo .

Brekce bus pod teretom ,ali idemo , granica je sve blize .

Tek sto je podne otkucalo priblizavamo se prvim , e sad zaista neznam kako to nazvati . Hotel ili motel ili neznam . Drumska mehana nekako je najblizi opis .
Ocigledno da scaki bus staje kod jedne mehane .
Naravno mi prvi izlazimo jer nas sav teret su dva ruksaga .
E taj zabezeknuti lik kad je vidjeo zenu ali srecom ovde vazi cuti i nista ne pitaj i ne komentarisi . Nista ne vidis nista ne cujes nista neznas . Vjerovatno kao i na svim mjestima koji se sa slicnim stvarima bave .
Placamo sobu . Cak i nije toliko losa koliko je za ocekivati . Zaboravio sam ranije da napomenem uvjek smo uzimali sobu ali nikad ta soba nije imala dva kreveta . Nekad tri i jos pride pristurje po podu . Nekad sest sedam . Ova ima cetiro duseka i jos nekoliko njih uspravno , znaci broj je varijabilan . Nema taoleta . Prozor gleda na put . Valjda smo dobilo superior sobu . Za pet dolara sta reci .

Sav teret iz busa ide u posebnu prostoriju . Valjda svako zna sta je njegovo . Deserak stolova ima cak i konobara . To je onaj sto nas je orimio , naplatio sobu a vjerovatno je i vlasnik .
Ne mogu sam da zauzimam citav sto pa odmah dobijam i cimere za sto . Vrlo su bucni . Ocigkedno se sklaoaju poslovi . Ne razumijem sta pricaju ali razumijem da pricsju na nekoliko jezika . Dogovori oadaju maltene javno . Ocigledno nisu konkurencija , cujem cesto nesto sto me asocira na Iran . Vjerovatno pricaju o onome sto oh ceka posle granice .
Niko od njih ne ide na prelaz . Ici ce oni kilometrima okolo i pod okriljem noci pokusati preci granicu . Od ove grupe ovo ce za nekolicinu biti sigurno posledan dan u zivotu . Sa druge strane granice ih vreba Iranska policija i vojska koje ubijaju bez pardona , ceka ih i konkurencija koja ce ih isto ubiti . Malo je uhapsenih a i bolje . Dobili bi isto smrtnu kaznu a pre toga ko zna sta jos .
Pije se jak cak od ....... pusi se duvan gdje u cigareti duvana nema . Vazduh je zasicen specificnom prasinom . To je valjda onaj najcistiji moguci heroin , tamne braon boje je . Od ove jedne vrece dok ga svi razbaze u Evropi ce biti po kamiona .
Neke reci razumijem , avgani , rupi ,xx box (za dolar) . Ako sam uspio dobro razumjetu tj ako sam uopste uspio razumjeti kilo najcistijeg je oko 300dolara . Ali ovo uzimam sa velikom rezervom . Tesko je kad neznate jezik , pogotovo kad pricaju nekoliko jezika .

Placam caj i vrecicu duvana , preracunatiz afganija u evre to dodje nekih desetak centi .
Vracam se u sobu . Izlazim sa zenom ispred . Tek ce ovdje biti muka za neke fizioloske potrebe kad je supruga u pitanju . Jednostavno zenama ovdje nije mjesto . Ali posto je ovdje sve posao ni na to ne prave pitanje .
Pogled ispred hotela je tako nerealan . Nov put koji ide pravo . Ali pogledali lijevo vidite prazan put koji se gubi u daljinu , pigledate desno vidite isto to . Nigdje biljke , nigdje travcice nigdje nista . Samo suva zemlja i pijesak . Uzimam saku zemlje kao suvenir .

Valjda pid uticajem i udisajem ne smeta nam nista . Soba nam izgleda super . Kako ima signala za mobilni ja se raspisao ovoga svijeta . .
Odavde po planu je put dalje , stim sto bi mi isli regularnom granicom . Ali odgovor nema kojeg ocekujem , ici bez ikakvih garancija je ludost . Dobro de sve je ovo ludost ali to bi bilo ravno samoubistvu
Tako da cekamo , iskreno uopste nam nije lose .....

 

 

Spavao kao da smo u hotelu sa pet zvezdica , ni nedostatak kreveta , ni citava organizacija da se obave neke najobicnije fizioloske potrebe . Mir . Tisina posle dugo vremena .

Budimo se , uu sunce vec visoko iskocilo , al smo se uspavali . Na jedvite jade provjeravam , postu preko mobilne mreze to use spooooro . Nema nista .

Vec je jasno da od nastavka puta nema nista . Daj dio cemo ostaviti za sledeci put .

Ali hocu bar do granice . Vozaci kamiona koji tuda prolaze nisu mi bas sigurni . Ovdje nema, ideju . Mule , konji , magarad to je sve zauzeto . Ali postoji pravilo koje cak i ovdje vazi , uz malu nadoknadu recepcioner ce vam sve zavrsiti . Sve dogovoreno l ujutro kafa bus doveze novu turu robe i sa kojim se ionako vracamo ta Herat pre povratka ce nas povesti do granice i kasnije samo sa nji produzavamo dalje za Herat .

Citav dan se muvamo oko hotela , popodne sjedim i slusam slicne price od vece ranije . Samo su protagonisti drugi . Nosim veceru u sobu i uz steriku veceramo i gledamo vani . Oko ponoci krecu konvoji . Stoka je maksimalno opterecena , nemoguce da ovoliko moze preci neopozeno granicu ali .

Oko podneva cekamo bus , stize sto bi rekli po redu voznje . Kako smo jedini stojimo malo udaljeni i brojim . 47 dzakova je bilo u njega . Po onome kako ih nose nisu laksi od 40kg pa vi racunajte koliko je to po busu . .
Inace bus ne oravi pauzu vec se odmah vraca , danas ce kasniti malo . Vozi nas putem do granice . Neznamda lu nam je trebalo desetak minuta , vidjeli smo jos par slucnih mjesta za prenociste . Odmah se vracamo nazat . Tesko bi bilo objasniti sta radimo .

Do Herata put protice lagano , nema mnogo ljudi koji idu nazad . Izgleda da je ovo pur u jednom pravcu . A vjerovatno i oni koji uspiju ne vracu se ovuda .

Smjestamo se u isto hotel kao ore neki dan .
Ima cak i 3g signal . Rezervisem karte do Kabula . Prevoznik Safi Airways . Iz Kabula za Turskim prevoznikom Kabul-Instanbul-Podgorica ,

Ovo nije bilo predvidjeno . Imajuci iskustva od prosle godine kada smo isto preko Instambula bili za Kabul ali vratili se iz Islamabada . Znamo da nas cega izuzetno zestoka antiteroristicka i svaka ostala provjera .

Ranom zorom taxi , aerodrom .koji uzgred nije uopste los . Kobtrola im je jako losa orilikom ulaska u zgradu i kasnije u avion . Avion je ok , noviji kao bilo koji po Evropi . Za sat i nesto slecemo u Kabul . Prolazimo bez problema kontrole , uzimamo stvari jer nismo namjerno vezali letove . Ulazimo u dio za odlazni saobracaj . Znajuci kakva je inace kontrola u Instambulu a pogotovo za avione iz Avganistana odlucujemo se za radikalan i mozda nepotreban potez . Kupujemo najosnovnije od garderobe , i sa njom dobro zapakovanom idemo u tranzit dio gdje ima da se istusiramo . Ovdje vec vladaju slobodnija shvatanja . Skidamo svoju garderobu , dobro se frengamo , da skidemo sve mirise sa sebe . Pre toga smo sve svoje stvari bacili iu mnogo djelova da nebi bilp sumljivo da ostavljamo bombu . Laptop , fotoaoarat , mobilni i satelitski telefon , suveniri sve bukvalno . Zadrzali smo samo kartice sa fotkama . Mozda je ovo bilo suvise radikalno ali pet sest dana smo bili u busevima u hotelima sa tonama najcistijeg heroina i hasusa . Jednostavno je nemoguce da mirisi nisu svugdje usli .
Posle tusiranja oblacimo novokupljenu garderobu .

U Instambulu zestoka kontola , psi za ekzplozive , za drogu katastrifa , plus jos sve rovito od puca .
Prolazimo i to bez problema i eto bas posle oet sest sati kuci .

Na kraju sta reci ?
Da li bi ponovili ? Ni u ludilu .
Da li je vredelo ? Jeste
Zivot u Avganistanu ne vredi nista , zivot stranca jos i manje od nista .
Zivot zene sta reci . Ali i u nekim nasoj drzavi prijateljskim drzavama zivot zene nije bolji . Zivot zene turistkinje jeste ali donace nije .

Zemlja koju je mozda najbolje ostaviti na miru , sto se tice prirodnih ljepota ima ih nesto oko Kunduza , istoriskih oko Banijana . Ostalo nije vredno pomena . Ali c0vredi vidjeti i osjetiti njihov zivot . Zivot gdje je potpuno normalno da se neko raznese pored vas , da nekog premlate ili bukvalno ubiju .
Zemlja koja bi mogla da daje proizvidnju nara i lubenice za pola svijeta daje proizvod za citavu Evropu .
Zemlja gdje ce vas pozvati u kuci iako ste potpuni neznanac , docekati vas jao nikog . Dati vam krv i zivit za vas . Ali i ubiti bez trunke kajanja iz njima poznatog razloga .
Mogao bih da pisem mnogo toga ali bolje da stanem .

P.s. sve ruzne stvari su drasticno uljepsane .

Jer istina je tamo negdje !!!

 

OVO JE KOPIRANO SA MOG FB PROFILA , KAKO JE TADA NABACIVANO .

SUPRUGA PISE I NJEN CE BITI EM LITERARNO MNOGO MNOGO BOLJI EM ZANIMLJIVIJI JER CE DATI SLIKU AVGANISTANA IZ ZENSKOG UGLA !

 

Uh, neverovatno. Samo mi nisu jasne dve stvari: zasto ste uzimali heroin (ovo sto napisa da si slao besmislene poruke) i mozes li da pretpostavis zasto su te putnike iz busa tukli i oteli? 

Ne bih se usudio da pokusam isto bilo sa srpskim bilo sa zapadnim pasosem. U tom smislu pretpostavljam da je bilo odlicno imati crnogorski za koji niko nije cuo. 

Edited August 25, 20168 yr by noskich

Has odnisno hasis se svugdje pusi , negdje cist negdje pomijesan sa duvanom . Heroin nismo uzimali tj nismo voljno ali disati smo morali . Ako se vozite dva dana u busu gdje se samo on prevozi i ako ste u motelu odakle se krece preko granice sa njim jednostavno ga morate udisati htjeli ili ne . I to obaj stopostotni , najcistiji . 

 

Zasto su mene izbacili kroz prozor ? Eto nisam dovoljno brzo izasao . 

Zasto neke prebiju ili ubiju to valjda samo oni znaju . Da li su to plemenski ,vjerski , kriminalni sukobi ko ce to znati . Ili jednostavno utjeruju strah u kosti . 

Vjeruj mi sada dok ovo pisem tresem se od straha , valjda odlozena reakcija . 

 

Neznam da li pasos uopste ima veze , jednostavno nemate zastitu ili se nadjete u pogresno vrijeme na pogresno mjesto . Vrlo jednostavno . 

Jednostavno nikakve ali bukvalno nikakve bezbjednosti nema .

Iskreno zao mi je obicnog naroda . Preko njih ratuju velike vojne sile ,  najveci dileri droge isto . Vjerske vodje isto 

Huh, sta reci posle citanja! Prvo, ne mogu a da se ne zapitam se sta vas to nagoni da se zapucujete u takve delove sveta? Koliko vidim, uvek su to neke "ekstremne" zemlje. Pokusavam da razumem kakvo je zadovoljstvo u svemu tome. Avantura i dozivljaj zivota svakako jeste, ali, da li je vredno rizikovati zivot, to vec nisam siguran. Ako te zena jos nije ostavila posle svega, njoj tek svaka cast  Zapravo, ne znam ni kako je pristala na sve to  I nisam bas razumeo zasto ste bacili laptop, telefon, satelitski telefon, zar je moralo bas i to?! Ako je kartica stigla, bilo bi lepo upotpuniti ovu pricu i sa nekim fotografijama. Hvala na ulozenom trudu i napisanom tekstu.

Fotke , ha . Malo ih je iz Avganistana . Neke nisu za objavljivanje , nesto malo ih je na mom fb profilu a veci dio ceka da supruga napise njeno vidjenje puta . Vjerovatno mnogo ljepse jer ja nisam vican peru . Umijem sve organizovati , srediti cak i usmeno ispricati ali napisati ne umijem .

Mozda je bacanje tehnike bila preradikalna mjera ali znajuci kakav je pretres za putnike iz Kabula nisam htio da rizikujem .

Sve je to u ruksagu lezalo na dzakove sa cistim heroinom . Miris se vjerivatno svugdje uvukao i tesko bi prosli pse u Istanbulu . Mozda i bi ali rizik mi je bio prevelik . Kako nekome objasniti mi bili onako turisticki ?

Eto saveta za neke buduce putnike, sve vredno staviti u vodootpornu torbu i u njoj jos jednu vodootpornu previjenu tako da se posle ne mora bacati. Samo prerucis sve stvari u savijenu torbu i bacis koriscenu.

A ovo sto pita Dragance, ja budvu potpuno razumem. I sam bih da imam vise vremena i da je zena voljna putovao isto. Zasto da idem na drugi kraj sveta po nekim metropolama kada su sustinski svi veliki gradovi na svetu isti: zgrade, soping centri, restorani, kafei... Zbog robe i hrane vise nema smisla putovati. Sve ima online da se naruci jeftinije nego na licu mesta. A po pitanju hrane ko zivi u svetskim gradovima takodje moze da proba sta hoce. Tako da me na putovanjima iskljucivo zanimaju stvari koje se nigde drugde ne mogu iskusiti. A danas nazalost u vreme globalizacije nema mnogo zemalja koje su zadrzale samosvojnost na visokom nivou kao sto je nekada bilo u proslosti, udjes u novu zemlju i usao si u novi svet. Zato su i meni najinteresantniji DPRK, Butan, Afganistan, Saudijska Arabija i slicno...

A kad je rec o pasoshu, verujem da se u islamskim zemljama zna za rat u BiH i Srebrenicu, pa time i posledicno Srbija je na jako losem glasu. Putovati sa srpskim pasoshem tamo nije bas toliko lose kao sa izraelskim, ali nije ni mnogo daleko od njega. Isto verujem i za moj drugi pasos australijski da mi ne bi doneo simpatije s obzirom da su australijski vojnici tamo na terenu uz americke. Ne bih se smeo tamo zaputiti bez nekog neutralnog/anonimnog pasosa poput crnogorskog, makedonskog, islandskog itd.

Edited August 26, 20168 yr by noskich

Bilo bi super ako možeš da upotpuniš priču nekim fotkama, većina nas ne zna koji ti je FB profil pa da virnemo  Makar nekoliko za početak, dok supruga sastavlja njen izveštaj, da ne čekamo  Ako ne znaš kako da okačiš, pošalji mi privatnu poruku.

fb Zlatko Golubovic

Samo mi je malo guzva pa oprostite ako ne mogu nekog odmah prihvatiti . Hvala

ja moram da pitam, kada cemo citati zensku stranu price? Licno, jedva cekam! ?

Nadam se uskoro . Supruga pise ali dosta nevoljno , jos uvjek mi ne moze oprostiti sto su desetak dana sva njena ljudska prava bila suspendovana . Srecom za razliku od mene ona zna ljepse opisati . . Vjerovatno ce to postaviti na neki blog uz fotke i sve to .