Putopisac Jerko Bakotin

http://www.vreme.com/cms/view.php?id=1380764

"U susretu s Trećim svijetom nemoguće je – ukoliko se želi biti pošten – zanemariti činjenicu vlastite životne i klasne privilegiranosti. Ja iz svoje udobnosti dolazim u njihov svijet, koji je za njih zadana činjenica, a za mene je taj susret slobodna odluka, zato da bih o njemu pisao. Na jednom afričkom putovanju – koje, nažalost, nije ušlo u knjigu, a radi se o susretu s Malijcima i Senegalcima koji pješke prelaze preko Sahare da bi se dokopali Evrope, crni od krpelja i pijući vlastitu pišaćku, ili umiru od raka zato što na smetlištima ručno vade koltan iz milijuna mobitela, otrovnog otpada jednostavno izvezenog u Afriku – neprestano sam s drugovima raspravljao koliko smo mi odgovorni za bijedu koju vidimo. Kao minimum angažmana stoga nastojim da moje pisanje bude obilježeno pokušajem solidariziranja, uz bolnu svijest da je taj minimum impotentan i nedovoljan."

"Općenito je u društvima kasnog kapitalizma teško pridobiti bilo koga za bilo što: prevladavaju ideologija individualizma i ograničenosti na privatnu sferu. Takozvana nacionalna sloboda i nacionalna država kao takva su vrlo problematične kao ostvarenje kraja povijesti."

"Cijelo vrijeme smo izloženi liberalnim ideološkim varkama u sklopu kojih se neizostavno osuđuje reaktivno nasilje potlačenih, a prešujućuje strukturno, pa i sasvim otvoreno, doslovno nasilje hegemonskih sila."

"Moguće je u okviru tih općih mjesta osmisliti nove načine borbe, ali zašto bi to bio zadatak putopisa?"

"Ako ljevica ne ponudi internacionalistički otpor tržištu, on će se pojaviti u nacionalističkom obliku – ma koliko taj odgovor bio lažan – u što se onda uklapa i mržnja prema izbjeglicama."

"Ako već spominjemo 'globalizovanu patnju', u raspravama o izbjeglicama obično se prešućuje ključan moment: Zapad je odigrao važnu ulogu u uništenju Libije, u sirijskom ratu, u Avganistanu, Daeš je posljedica uništenja iračke države, da ne govorimo o eksploataciji afričkih društava, ali se ponaša kao da su te izbjeglice prirodna nepogoda, a ne dijelom i posljedica zapadnih intervencija. Ukoliko se to prešućuje i ostanemo na ispraznom moraliziranju, falsificiramo stvarnost."

"Zašto se tako postavljaju? Pa kako da se drugačije postave? Naša su društva od Vardara do Triglava utemeljena na isključenju etnički drugačijih – koje je u prvom desetljeću 'demokracije' poprimalo otvorenu formu genocida i progona. Ako smo četvrt stoljeća brainwashani mržnjom prema minimalno drugačijim susjedima, kako očekivati toleranciju prema ljudima s drugog kontinenta?"

"VREME: Tu dolazimo do centralne niti vaših reportaža. Kažete da nalazite Jugoslaviju od Sahare do Gaze, nailazite na ljude koji su studirali u Beogradu, Kragujevcu i Zagrebu i raspituju se kako je Lepa Brena. Jedan Palestinac za Jugoslaviju kaže: 'Zemlja koja je volela nas i mi smo voleli nju.' Zanimljivo kako je državni projekat koji je u svojim bivšim republikama potpuno prokazan, negde u dalekom svetu i dalje tvrda valuta."