fotografija: Smirna Kulenović
Široka je taman toliko da kroz nju prođe jedan čovjek, koji je pomalo izgladnio. Na ulazu u nju stvarno stoji natpis "Ulica Ćulhan", na onoj zelenoj tabli. U njoj se nekad kriju beskućnici, ili djeca kad igraju žmire. A budući da se nalazi u srcu čaršije, najčešće ostaje zaboravljena i neviđena zbog hiljade turista koji se salijeću po prodavnicama ispred nje da kupe Džekin dres, hranu za golubove, ili da se samo slikaju kraj Sebilja koji je pet metara dalje. Tu je od 16. stoljeća.
Evo što o tome kaže rječnik "Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jeziku" Abdulaha Škljajića, izdala "Svjetlost" Sarajevo 1973:
ćulhan m ćulhana f (pers.) prostorija ispod hamama (banje) gdje se loži radi zagrijavanja hamama, ložionica. < tur. külhan < pers. gulhan.
Ćulhan m (pers.) ulica između Baščaršije i Sarača u Sarajevu u kojoj se nalazila ložionica Firuzbegove banje
ćulhandžija m (pers.-tur.) ložač u hamamu (banji) < tur. külhanci (külhan-ci), v. ćulhan + tur. suf. -ci.
ćulhanija, ćulanija m (pers.) mahnitov; besprizorni, uličnjak, skitnica. < tur. külhani < pers. gulhani "skitnica, besprizorni" < pers "ložionica banje" + ar.-pers. adj. -i.
Možda su u ložionicama hamama nekada radili skitnice i besprizorni? Bilo kako bilo, kad sljedeći put svratite u šeher, prošećite i kroz Ćulhan-sokak.
—
Kad ste već tu, prelistajte i slikovni rječnik turcizama
