Morske struje

Posebna pohvala žirija na konkursu "Spasimo putopis" 2023. — Po odlascima na more može se rekonstruisati razvoj, uspon i posrnuće države.      Te 1972. putovali smo vozom: otac, starija sestra, stariji brat i ja. Sjećam se da su zakašnjenja vozova objavljivana u minutama, nikada u satima, mada su vozovi, nerijetko, u polasku kasnili i po 140 minuta. Otac je rekao da kada stignemo u Vinkovce, na konju smo, jer se iz Vinkovaca vozom može stići do bilo koje tačke na planeti. Sve do odredišta smo, iz petnih žila, pjevali Dok palme njišu grane i Nemoj, draga, plakati, aktuelne hitove Dubrovačkih trubadura i Pro arte. Ocu se nije sviđala ta muzika. Poslije Safeta Isovića, Zehre Deović i Zore Dubljević njemu su ovi pjevači zvučali kao recitatori. Ljubav u pjesmama je bila naivna i sladunjava.        Smjestili su nas u radničke nastambe, oribane, očišćene i prozračene. Svako je imao svoju sobu, a dijelili smo kupatilo i nužnik. Svako se upinjao da ni u čemu ne uznemiri...

Pročitajte Morske struje