Blog: Šri Lanka - "zbudž" zemlja

Piše: Marko Živanić (wayloh)


5. deo


Šalu na stranu, bicikl je najbolji način da se obiđe Negombo sa okolnim selima, jer sam grad ima po nekim podacima 125.000, a po drugima upola manje stanovnika ali pravu veličinu je jako teško odrediti. Okolna sela su srasla sa gradom, i ima puno lepe kolonijalne arhitekture, i u gradu (kuće iz holandskog perioda) i u okolini. Holanđani su ga 1644. preoteli od Portugalaca, a Englezi, pak, 1796. od Holanđana. U tim vremenima je cimet imao ogromnu vrednost, a Negombo je bio jedan od centara tog biznisa. Geografski položaj mesta između okeana i lagune pruža idealno mesto za bazu mnogim ribarskim brodićima, što i opredeljuje glavni izvor prihoda mnogih stanovnika. Slika koju katamarani čine kada se rasporede po pučini nalazi se na mnogim razglednicama i  turističkim prospektima, i stvarno je nezaobilazna šara na miljeu svih atrakcija Šri Lanke.

Grad je odličan primer njihove verske tolerancije, jer se, maltene jedno do drugoga mogu videti hindu hram i katolička katedrala. Da ne pominjem budističke hramove, jer su budisti procentualno najzastupljeniji. Po Šri Lanki se mogu videti i džamije, jer ima i muslimana, koje na ulici možete prepoznati po pletenim kapicama i „vehabija“ bradama. I svi žive u slozi a ne kao u „zemlji budala“ gde nožem dokazujemo da je moj Bog ispravniji od tvog Boga.

Negombo

 

car Konstantin

Ono na šta nisam bio pripremljen da neću videti su – galebovi. Bilo mi je neverovatno da na obali okeana nema te divne ptice koja je nerazdvojni pratilac mora i ribe. Nema onih prodornih i karakterističnih krikova koji se čuju uz svaku slanu vodu i upotpunjavaju ambijent. Pa ne samo uz more, nego ih ima i na Savi i Dunavu, a kamoli (bar bi trebalo) uz tolku vodurinu k’o što je Indijski okean! Umesto toga – neko graktanje. Šta je, bre, ovo? Da su ljudi tamo crnpurasti, to sam znao, ali crni galebovi? Gavranovi! Desetine, stotine, verovatno hiljade. Samo Hičkok fali. Jasno mi je da su ljudi tamo mnoge stvari postavili na zbudž način, ali priroda?

Neko je ovde gadno pobrkao lončiće!

Gavrani na plažiPedalajući tako, stignemo do fish marketa. Negombo je i oblasni centar za prodaju ribe koju ribari uhvate mrežama i mnogo stanovništva se bavi tom delatnošću. Od svega viđenog prepoznao sam tunu, ajkulu, iglicu, barakudu, lignje, kozice, krabe i hobotnice. A za prodaju izneli svašta iz mora. Ovde nisam pobrojao ni 5% onoga sa tezgi. I ne samo tezgi. Mnogi svoju robu prostrli po zemlji, na iscepan najlonski džak ili samo izručili na beton (ko porani, pa stigne da zauzme betonirani deo). Verovatno je kvitica jevtinija nego za tezgu. Za higijenu niko ne pita, a za sanitarnog inspektora nisu ni čuli!  Zato i imaju hepatitise u svim slovima abecede.

Laguna je najbolje mesto za hvatanje rakova kozica, što je veoma isplativ posao, jer su kozice omiljeni specijalitet i sastojak mnogih jela a cena im nije baš ni mala. Postoje dve klase kozica: velike – King Prowns i male – samo Prowns. Kao i kod većine stvari na ovom svetu – ono što je gabaritom veće, na većoj je ceni, pa tako i kozice. King Prowns su za oko 30 do 40% skuplje od običnih, a za istu količinu. Ribari se jednom godišnje sastaju i žrebom izvlače pozicije za ribarenje kozica u laguni. Cela laguna je isparcelisana, ali nisu sva mesta jednako produktivna. Dobijena pozicija važi godinu dana, do sledeće „skupštine“ ribara. U slučaju smrti nosica prava na ribarenje na toj zoni, mesto je nasledno i poziciju nasleđuje najstariji sin. Tehnika i zanat se već generacijama prenose s kolena na koleno.

Riblja pijaca, Šri Lanka

Za ljubitelje dobre klope evo jednog recepta, kako Šrilankanci spremaju kozice. Recept je iz knjige Ceylon Daily News Cookery Book, koja je prvo izdanje imala 1929.  a do sada je izašlo 14 izdanja – što govori o tražnji ovog kuvara i o kvalitetu recepata.

Načina za spremanje kozica ima puno, a pri izboru recepta mene je vodila nama dostupnost potrebnih sastojaka.

Kotleti od kozica

Sastojci:

250 grama očišćenih krupnijih kozica (kupiti oko 350-400 grama jer deo otpada)

3 kriške starog hleba bez korice

1 glavica srednje veličine crvenog luka

1 puna kafena kašičica mirođije

1 supena kašika ulja inćuna (sardela, ne sardina), ili ako se ne može naći ulje, onda se viljuškom ispasira nekoliko inćuna

1 supena kašika vočester sosa (ko ne voli ljuto, neka stavi manje)

4 jajeta

1 kesica prezli

so i biber

Način pripreme:

Oljuštiti kozice od oklopa, odstraniti glave i repove i mesnati deo iseći na krupnije komadiće. Sa kriški starog hleba (ne buđav :) ) odstraniti koricu i dobro natopiti vodom, pa zatim stiskom dobro iscediti vodu. Luk sitno iseckati. Sastaviti komade kozica, isceđenu sredinu hleba, luk, mirođiju, izgnječene inćune (još bolje ako nađete njihovo ulje), vočester sos, so i biber. Sve to dobro izmešati, pa dodati dva umućena jaja kao vezivo. Umesiti masu i voditi računa da se ne zgnječe baš svi komadići kozica. Ostaviti da odstoji pola sata. (Proces kao za naše pljeskavice).

Dobijenu masu oblikovati u male kotlete (manje iskusni neka prave male pljeskavice), uvaljati kotlete u prezlu pa zatim u preostala 2 umućena jajeta. (Pohovanje) Ako se pri oblikovanju masa lepi za ruke, namazati dlanove sa malo ulja.

Napravljene kotlete staviti u dublje vrelo ulje (mora biti vrelo, da se kotleti ne lepe za posudu), pa zatim malo smanjiti temperaturu da bi se kotleti (ili pljeskavice) ravnomerno ispržile. Gotovo je kada dobije zlatno žutu boju.

Kao prilog jelu se obari pirinač i sezonsko povrće (savetujem gotovu „kinesku mešavinu“ jer je tu sastojano sve što treba, a može se naći u svakoj prodavnici, u delu sa smrznutom hranom). Pirinač i povrće se može začiniti soja sosom (po želji) jer daje odličan ukus, mada ne ide u originalnom receptu, već Šrilankanci prave neke druge sosove, ali neka nešto ostane i za neki drugi nastavak... Super je i ovako!

Prijatno!