M. C. Escher: Stepenice
Bao Yu je sanjao da se nalazi u vrtu istovetnu njegovu vlastitom. „Je li moguće", govoraše, „da postoji vrt koji je jednak mojemu?" Nekoliko sluškinja mu se približi. Bao Yu se zabezekne: „Zar još neko ima sluškinje tako nalik Xi Yen, Bin Er i svima onima u mojoj kući?" Jedna od sluškinja poviče: „Evo ga Bao Yu. Kako je došao ovde?" Bao Yu pomisli da su ga prepoznale. Krenu naprijed i reče sluškinjama: „Šetao sam. Slučajno sam došao ovamo. Prošećimo malo."
Sluškinje se stadoše smijati: „Kakva zaslijepljenost! Zamjenili smo te sa Bao Yuom, našim gospodarom, ali ti nisi privlačan kao on." Bijahu to sluškinje nekoga drugog Bao Yua. „Drage sestre", reče im on, „ja sam Bao Yu. Tko je vaš gospodar?" „Bao Yu", odgovoriše one. „To su mu ime nadjenuli njegovi roditelji, a sastavljeno je od dvaju značenja: Bao (dragocjen) i Yu (nefrit) kako bi mu život bio sretan i dug. Kako si se usudio uzeti njegovo ime?" One se udalje smijući se.
Bao Yu bijaše zaprepašten. „Još nitko sa mnom nije tako loše postupao. Zašto me te djevojke preziru? Postoji li doista drugi Bao Yu? Moram se u to uvjeriti. Moren tim mislima, nađe se u nekom dvorištu koje mu se učini čudno poznatim. Uspne se uz stube i uđe u sobu. Ugleda nekog mladića kako leži. Pokraj kreveta, djevojke se smijahu zabavljajući se s njime. Mladić uzdahne a jedna od služavki mu reče: „O čemu sanjaš, Bao Yu? Jesi li nesretan?"
„Usnio sam nadasve čudan san. Sanjao sam da sam bio u vrtu i da me nijedna među vama nije prepoznala. Ostavile ste me sama. Pratio sam vas do kuće i tamo otkrio jednoga drugog Bao Yua kako spava u mom krevetu."
Čuvši taj razgovor, Bao Yu se ne mogaše uzdržati te uzvikne: „Tražio sam jednoga Bao Yua i to si ti"! Mladić ustane, obujmi ga rukama i poviče: „To nije bio san, ti si Bao Yu!"
Iz vrta vikne neki glas: „Bao Yu!" Oba Bao Yua uzdrhtaše. Sanjani Bao Yu iščezne, a drugi mu reče. „Vrati se brzo, Bao Yu."
Bao Yu se probudi. Njegova služavka, Xi Yen, ga upita: „O čemu sanjaš Bao Yu, jesi li nesretan?"
„Usnio sam nadasve čudan san. Sanjao sam da sam bio u nekom vrtu i da me nijedna od vas nije prepoznala..."
—
Jedna od priča iz knjige San crvenog paviljona, 1792, preuzeto iz knjige R. Callois: Moći sna, Zagreb 1983.
