Hrvoje Ivančić je jedan od najpoznatijih hrvatskih putopisaca novije generacije. Po struci profesor istorije, po opredjeljenju pisac, novinar i prije svega - putnik. Povog ovog razgovora je njegovo prvo gostovanje u Beogradu, gdje dolazi da promoviše svoju novu knjigu Samsara - put na Istok. Pričali smo s njim o putovanjima, filmovima, knjigama, ljepotama ovog dunjaluka, ali i o mnogo čemu drugom.
Hajde da počnemo s jednim pitanjem koji ti ljudi postavljaju prečesto, a to je "Koliko si zemalja do sada obišao?" Ali i pored toga "nominalnog" broja zemalja, koliko računaš da si ih zaista obišao, da si zadovoljan svojim prolaskom kroz tu zemlju i time šta si tamo naučio i saznao?
Iskreno, prestao sam brojati oko broja pedeset. Taman mi je tad to prestalo biti važno. Prije dok ih nisam obišao pedeset govorio sam da sam ih proputovao pedeset, a sad kad sam ih proputovao više, držim se istog broja. Regije koje često obilazim su istočna Afrika i Bliski istok. Tu je dakako i Indija. Pored vlastite europske kulture to su kulture koje bih želio i koje upoznajem detaljnije. Za takvo što potrebno je više puta putovati u neku zemlju.
Pisanje nikad nije bio unosan posao. To se radi iz ljubavi, a putovanje je stil života tako da onaj tko to voli taj će sve podrediti tom cilju.
Većinu nas koji smo bar nešto obišli nervira pitanje "A otkud tebi pare za sve to" od ljudi koji ne znaju da se može i jeftinije putovati, ali ti se bio više puta u Ugandi, išao si u Kongo, u Južni Sudan, negdje gdje je malo teže otići bez avionskih karata. Koliko uspiješ da se finansiraš iz svog putopisnog angažmana, dakle, kao novinar, autor reportaža ili ne daj bože iz honorara od prodatih knjiga? A koliko su te finansije rezultat ogromnih odricanja i štednje?
Novac je oduvijek problem, a najgore od svega je to što ga trebaš. Za neko lakše putovanje, kao što ste i rekli uopće ne treba puno novca. Danas se može putovati jeftinije neko ikad prije, ponajviše zahvaljujući internetu i dobroj komunikaciji među putnicima. Vjerujem kako će to pomoći pri povezivanju različitih kultura i boljem shvaćanju svijeta. Putovao sam u puno nezgodnih zemalja, poput Južnog Sudana i Konga. Od tamo sam pisao reportaže za političke magazine i uspio sam pokriti dobar dio troškova. Jedan dio pokrivam i pomoću svojih sponzora Qatara Airwaysa, koji mi ponekad osiguravaju aviokarte. No najviše financija dolazi od odricanja i štednje. Pisanje nikad nije bio unosan posao. To se radi iz ljubavi, a putovanje je stil života tako da onaj tko to voli taj će sve podrediti tom cilju. Od pisanja knjiga nešto se može zaraditi, isto kao i od pisanja reportaža, ali svakako treba napraviti maleni iskorak u pisanju. Mislim da putopisne reportaže tipa "ja sam bio tu i tu" više ne prolaze jer u doba interneta izlišno je opisivati geografske pojmove i izgled nekog grada kad smo ga već stotinu puta vidjeli na televiziji.
Reklo bi se da ti je Istok vječiti izvor inspiracije, ako se ne varam, tvoje prvo veliko putovanje je bilo na Istok, stopama Malnara i Bebeka. Sada se tome opet vraćaš u Samsari.
Da. Samsara je putopisni roman s velikom količinom autobiografskih elemenata nastalih tijekom šestomjesečnog kopnenog putovanja u Indiju. Knjiga je napisana pet godina poslije puta. Valjda sam čekao da vidim što će od "indijskog pečata" ostati u meni. Glavni lik priče, Slaven, personifikacija je tog indijskog osjećaja i osjećaja koji ti daje jedno samotnjačko putovanje.
Zašto se vraćaš u Afriku? Bio si do sada u oba Sudana, Ugandi, Kongu, Ruandi, tog se mogu sjetiti ovako na prvu i sigurno, vratićeš se opet. Svi mi volimo Afriku, ali želimo da čujemo tvoje razloge.
Prvi put sam u Afriku otišao s kolegom Mirom Aščićem, a on ju je tad već dobro poznavao. Taj kontinent me facsinirao na prvu. I ne zbog predivnih životinja, jer na safariju nikad nisam bio, već zbog kulture koja je toliko različita i daleka od naše. To je nešto sasvim drugačije. Sad, poslije tri putovanja u istočnu Afriku i poslije desetine pročitanih knjiga mogu reći da sam počeo shvaćati njihov mentalitet i način života. Istočna Afrika me privlači i opet ću se vratiti. Odgovara mi i klima, i najveći ananas na svijetu, i osamdeset vrsta banana koje rastu oko ekvatora, i tilapija iz jezera Viktorija. Isto kao i ležernost kojom je okupana afrička svakodnevica. Kada tom dodate povijest i geopolitiku dobivate jednu specifičnu kulturu vrijednu proučavanja, vrijednu dubinskog putovanja.
Pokušavaš na svom Fejsbuk profilu da se kloniš politike, ali to ipak izbija iz tebe, osjećaju se povremeno bijes, razočaranost, ljutnja zbog raznih događaja. Da li ti putovanja pomažu da shvatiš bolje neke stvari, da prihvatiš svijet takav kakav jeste ili naprotiv postaješ ogorčeniji?
Putovanja svakako pomažu da svijet shvatiš bolje, pa da ga i prihvatiš. U svojoj novoj knjizi govorim upravo o prihvaćanju svih dobrih i loših stvari koje nas okružuju jer svijet je jednostavno takav. Isto kao i svatko od nas. Što se tiče politike, na svojem privatnom fb profilu je se ne klonim niti je se želim kloniti. Politika je svakodnevna komunikacija i njome se uređuju odnosi u kući, gradu, državi, društvu. Mislim da bi svatko trebao razvijati političku misao kako bi mogao shvatiti tijek i uzroke naših problema. Onaj klasični odgovor, "mene politika ne zanim" kao da priziva duhove neodgovornosti i indolentnosti, a takvi su najpodložniji manipulaciji. Mogli bismo se poput budističkih monaha u potpunosti odvojiti od svjetovnog i dići se u duhovne sfere, ali zar čovjek nije i svjetovno biće? Zar naši nagoni ne pripadaju fizičkom svijetu?
Koji su stvaraoci – pisci, režiseri i sl. – najviše uticali na tebe? Možda možeš da nam preporučiš neka njihova dela koja bi, po tvom mišljenju, svaki putnik trebalo da pročita/pogleda?
Drago mi je da si postavio to pitanje. Često se u mojem društvu vrte takve teme i bit će mi drago podijeliti s čitateljima nekoliko knjiga i filmova. Njih inače ima jako puno i nabrajati bih mogao do prekosutra, ali čisto onako nabrzinu odvojit ću ih nekoliko. Od filmova jako volim Tarkovskog pa tako i njegovog Stalkera i Solaris, ali i ostale filmove. To je čista poezija. Svakako mi je drag Stanley Kubrick i njegovi svi filmovi, ali Odiseju, Isijavanje i Bary Lyndon bih svakako izdvojio. Uh... Tek sad vidim koliko bi ovaj odgovor mogao trajati. Što se tiče putopisa odrastao sam uz putopisni serijal Jedrima oko svijeta. Upravo sad mogu čuti melodiju uvodne špice. Mislim da je to puno utjecalo na mene. Isto tako među prvim pročitanim knjigama bile su priče grčke mitologije koje također uključuju puno putovanja, ponajviše ono Odisejevo. No vratimo se još malo filmovima. Nabrojat ću ih nekoliko koji mi prvi padnu na pamet: Moon, Život drugih, svakako jedan od boljih Apokalipsa Danas, Rashomon, Sedam Samuraja. Jako volim povijesne filmove, valjda sam iz te ljubavi upravo i diplomirao povijest. Još uvijek me drži. Neke od knjiga kojih se sjećam iz djetinjstva bile su svakako Pustolovine Huckleberry Finna od Marka Twaina i Kroz pustinju i prašumu od Sienkiewicza te već ranije spomenute grčke mitologije. Neki naslovi koji mi trenutno stoje pri vrhu: Srce tame od Conrada, 1984 od Orwela, Na rubu pameti i Povratak Filipa Latinovića od Krleže, Svakako putopisi Zuke Džumhura, Barbarin u Aziji od Henria Michauxa, Humboldtov dar - Saul Below, Devet priča - Sallinger, Bukowski skoro sve...i pjesme i proza, Elementarne čestice - Michel Houellebecq. Od putopisaca se tu svakako nalazi i Željko Malnar.
Kad ulazim u novi grad osjećam kao da se ponovo rađam.
Možeš li nam reći nešto o tome na koji je način tvoj pristup putovanjima evoluirao u, recimo, poslednjih pet ili deset godina? Kako su izgledala tvoja prva a kako tvoja zasad poslednja putovanja, na koji se način ona razlikuju? Šta si želeo od putovanja i kako je ono izgledalo kada si tek pravio svoje prve putničke korake, a šta želiš danas i kako to izgleda?
Tad i danas imam ogromnu želju za istraživanjem, za upoznavanjem novoga i jednostavno za kretanjem. Čak i kad sam na cesti, u autu i ulazim u novi grad osjećam kao da se ponovno rađam. Jednostavno se nešto u meni probudi i to mi daje inspiraciju za stvaranje. Jedina je razlika što sam nekad možda imao veću želju za dokazivanjem okolini, a danas sam više fokusiran na svoj rad i možda sam malo više studiozniji. U zadnjih nekoliko godina ne idem na duga putovanja već na kraća od desetak dana do četiri tjedna. No u razradi imam dosta ideja... čak i previše. Ponekad pomislim da bih stalno trebao nositi kapu kako mi te ideje ne pi padale na glavu. Često se govori o putovanjima kao o nečemu što ima moć da promeni nečiji pogled na svet.
Da li svako putovanje menja čoveka? U čemu se obično ogledaju te promene?
Putovanje svakako mijenja. Ono što uvijek govorim jest da čovjek koji putuje umjesto jednoga proživi pet života. I ako ih proživite pet onda proporcionalno s tim raste i određeno iskustvo. Da ne govorim o znanju stečenom na putu. Da parafraziram Muhameda: „Ne reci mi koliko si obrazovan, reci mi koliko si putovao.“
Misliš li da svako treba da putuje? Ako govorimo o čovekovom sazrevanju i duhovnom razvitku, koja bi odredišta preporučio punicima, i zbog čega?
Mislim da svakome treba propisati da putuje. Unio bih to kao ustavnu kategoriju. Što se tiče duhovnog rasta tu ne mogu previše pomoći s destinacijama. Jedino što mogu reći je da svatko pokuša neko vrijeme putovati sam. Introspekciju koju čovjek razvija tijekom takvog putovanja dovoljna je za dugovni rast.
Reci nam nešto o svojim budućim projektima. Putuješ, pišeš reportaže i knjige. Gde vidiš sebe za, recimo, deset ili dvadeset godina? Kako radiš iste te stvari koje i sada radiš, ili nešto slično, ili nešto sasvim drugačije?
Trenutno promoviram novu knjigu Samsara - put na Istok, a sljedeće godine namjeravam napisati (pola je gotovo) zbirku bliskoistočnih kratkih priča. To će biti priče o marginalcima u vrtlogu ratnih zbivanja. Zato ću još jednom otputovati na Bliski istok. Za deset ili dvadeset godina... Ne znam što da vam kažem. Mislim da si ne zadajem tako daleke ciljeve. Znam da želim raditi to što volim. Knjigu promoviram diljem regije i za sad su dogovorena predstavljanja u sljedećim gradovima:
21.11. Rijeka, Botel Marina 19:00h
26.11. Beograd, KC Grad, 19:00h
28. 11. Novi Sad, Infopolis, 17:00h
18.12. Split, Klub Quasimodo, 20:30
Do kraja godine slijede Sarajevo, Banja Luka, Ljubljana, Zadar, a više informacija o svemu možete saznati na http://www.hrvojeivancic.com/
