Šta priča planina (Elize Rekli, 1872)

Elize Rekli (Jacques Elysée Réclus, 1830-1905), francuski geograf, pisac, revolucionar i anarhista, zbog svog radikalnog političkog aktivizma morao je u dva navrata napustiti Francusku i „tumarnuti u svet“. Tako je za tih nekoliko godina izgnanstva obišao Englesku, Irsku, Severnu i Centralnu Ameriku i tadašnju Novu Granadu, a kasnije i Italiju i Švajcarsku. Ova putovanja iskoristio je kao priliku za svoja geografska istraživanja, proučavajući zemlje, ljude i gradove, kao i prirodne pojave na planeti. Po povratku u Pariz objavio je veći broj putničkih skica i geografskih članaka, turističkih vodiča i značajna dela iz oblasti popularne geografije. Njegovim najznačajnijim radom smatra se „Opšta geografija – zemlja i ljudi“, kapitalno delo objavljeno u 19 tomova, za koje je nagrađen zlatnom medaljom Pariskog geografskog društva.

„Šta priča planina“ (u originalu: „Histoire d’une montagne“) je, po svemu sudeći, jedino Reklijevo delo prevedeno i objavljeno u Srbiji. Knjiga je štampana u Francuskoj 1872. godine, a srpsko izdanje, u prevodu Đure Milijaševića, objavila je Srpska književna zadruga 1900. godine. Isto kao i njegova druga slična dela nastala na proputovanjima (na primer „Istorija jednog potoka“) i ova knjižica izmiče žanrovskoj klasifikaciji. Ona i jeste i nije putopis, i jeste i nije proza, isto kao što i jeste i nije geografska studija. Delo je svakako rezultat piščevih pohoda na planine, pre svega na Alpe i Pirineje, ali se konkretna mesta i predeli ne pominju već samo opšta slika onoga što se može videti i doživeti na svakoj visokoj planini. Šta god da jeste, ova priča o planini, napisana iz ugla jednog naturaliste (i nudiste), vegetarijanca, te u svakom smislu borca za ljudska i životinjska prava i očuvanje životne sredine, napisana je sa idejom da kod čitalaca stvori ljubav prema prirodi i oduševljenje za promatranjem iste. Sva Reklijeva dela štampana su uz bogate i lepe ilustracije, pa tako i ova knjiga.