Čamcem do Crnog Mora

Pokazalo se ipak da nas sreća još uvijek nije napustila i da na nas budno pazi vječno oko nepreglednih prostranstava svemira. Uspjeli smo uz pomoć novih prijatelja iz vode cijeli čamac izvuci na ovaj drugi, veći i tako uspješno doploviti do Suline. Prvi čovjek kojeg smo tamo sreli je trgovac za kojeg se prevoze pive i koji igrom slučaja super priča engleski. Odmah sam mu ponudio čamac po cijeni od 200 e (dosta jeftino) što on nije mogao odbiti ali tek idući dan smo obavili formalnosti. Na brzinu smo trebali prodati zbog čega je cijena bila niska te trgovina brza i učinkovita.

Sljedeća scena tog dana bio je prizor Crnog Mora! Nepregledno vodeno prostranstvo, ogromni valovi i vjetar učinili su prizor još božanstvenijim. Četrdeseti dan putovanja stigli smo do cilja, osjećali se i ne trebam reći, super. Tamo je uz obalu jedan mali kamp od svega 20 –ak šatora. Taj je prizor uz dodatak zalaska sunca, vjetra i blizine mora tako lijep ..... i prelijep. Voda na tom djelu uopće nije slana zbog ogromne kolicine slatke vode koja se ulijeva u more no ipak je bio gušt kupati se na cilju putovanja, u Crnom Moru. Iscrpljeni svim poteškoćama koje smo imali s čamcem otišli smo u krpe da se probudimo svježi za novi dan i prije svega da obavimo trgovinu i krenemo dalje.

Sutradan je šef došao do obale i uturio mi u džep 200 eura što smo Tito i ja dakako podijelili, a usput i kupili neke pive. Dan smo proveli u hodanju uz kanale i rječice delte gdje možeš naići i na mnoštvo u grmlju skrivenih vinograda i voćnjaka što može biti dosta ukusno. Delta ne može nikog ostaviti ravnodušnim, a potrebno je mnogo više dana da se obiđe i prouči cijela sa svim svojim malim skrivenim kutovima.

Budući da smo se riješili čamca, a para je u džepu bilo, odlučili smo iduće jutro krenuti dalje. Put nas je odveo u Istanbul pa nakon toga i kući , što je bilo urađeno auto-stopom… no to je jedna potpuno nova priča.