L’homme de René Descartes, et la formation du foetus, 1729.
Stoga, čim sam prema svojoj dobi mogao da se oslobodim svojih učitelja, potpuno sam napustio i svoj učeni studij, pa sam, odlučivši da tražim samo onu nauku koju ću moći naći ili u sebi samom ili u velikoj knjizi svijeta, upotrebio ostatak svoje mladosti za putovanja, da vidim dvorove i vojske, da se družim s ljudima različita roda i položaja, da steknem različita iskustva, da sam sebe provjerim u događajima, pred koje bi me postavila sudbina i da posvuda razmišljam o stvarima, koje bih vidio, tako da iz toga mogu izvući neku korist.
Činilo mi se, naime, da ću mnogo više istine otkriti u onim rasuđivanjima koja svatko primjenjuje u stvarima koje ga se tiču, i kojih svršetak mora da ga kazni čim bude slabo rasuđivao, negoli u rasuđivanjima učenjaka u njegovu kabinetu o maštanjima koja nemaju nikakvih posljedica i koje za njega nemaju drugog značenja, osim što će možda iz njih izvući toliko više taštine koliko one budu udaljenije od zdravog razuma, jer će morati upotrijebiti toliko više duha i vještine pokušavajući da ih prikaže vjerojatnima. Ja sam opet oduvijek imao vruću želju da naučim razlikovati istinu od zablude, kako bih imao jasan uvid u svoje postupke i u ovom životu išao sigurnim putem.
Istina je da sam našao, dok sam samo promatrao običaje drugih ljudi, jedva nešto, čime bih došao do neke sigurnosti, i primjetio gotovo isto toliko raznovrsnosti kao i ranije među mišljenjima filozofa. Tako da je najveća korist koju sam od toga imao, bila ta da sam – videći više toga što drugi veliki narodi primaju i odobravaju – makar nam se to pričinjalo vijekovima pretjeranim i smiješnim, naučio da ni u šta ne vjerujem čvrsto, na šta su me bili sklonuli samo primjerom i običajem. Tako sam se malo po malo oslobađao mnogih zabluda, koje su u stanju pomračiti naše prirodno shvaćanje i učiniti nas manje sposobnima da prihvatimo ono što je pametno. Ali, nakon što sam upotrijebio nekoliko godina da tako studiram iz knjige svijeta i da nastojim steći neko iskustvo, jednog sam se dana odlučio da učim i iz samog sebe i da se koristim svim snagama svog duha, te da izaberem puteve kojima treba da idem. To mi je uspjelo mnogo bolje, čini mi se, nego da se nikad nisam udaljio od svoje zemlje i od svojih knjiga.
—
Prevod: Dr. Niko Berus. Priređeno na osnovu izdanja Matice Hrvatske, Zagreb, 1951.
