Nepovratna pesma
Nikad nemoj da se vraćaš
kad već jednom u svet kreneš.
Nemoj da mi nešto petljaš.
Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
I ja bežim bez...
Nikad nemoj da se vraćaš
kad već jednom u svet kreneš.
Nemoj da mi nešto petljaš.
Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
I ja bežim bez...
Telegrafski stup, telegrafski stup,
I smrznuto polje,
I pogled zasićen i tup
I život bez volje.
Mijenjaju se krajevi i postaje,...
Kad dojde vreme tam da se ide,
Oče l’ da ni oproste za medže,
za istruleli padli plotevi
il’ če samo da naberu vedže
naši...
Reč melanholija koja se danas odomaćila u mnogim jezicima, pa i u našem, obično znači mračno, ili tužno raspoloženje. Reč je grčkog porekla; ali u...
Moja kaleta je tisna
Ma je lipja vengo Londra
Nima sunca, nima arje
Ali jema moju jubav
Cvića samo u pitare
Tiramoli vežu...
ja sam dio izgubljene generacije
i odbijam vjerovati da
mogu promijeniti svijet
shvaćam da bi ovo mogao biti šok ali
“sreća...
moj domaćin me pokušava informirati
poznavanjem stvari impresionirati
vidiš ovdje je sjedio pikaso
za ovim stolom brak je...
Drugi prte za sobom teške kovčege
i sanduke; ali moja je prtljaga
lakša od paunova perca i sunčane
zrake. Ja nemam ni zlata ni...
Pjevaju u meni drumovi snažni,
drumovi dobri kao dlan očin.
Moram danas otić nekud, da potražim
malo odmora za...
Sonja, izađi da skitamo,
imam ludu želju večeras da lutam.
Sonja, izađi i iznesi samo
malo nježnosti ispod kaputa.
Malo nježnosti,...
Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo,
pak ni vezda nebu
da nam nekak nebu.
Kajti: kak bi bilo da nebi nekak...
Kad se oglasila truba,
Beše sve spremno na Zemlji,
i Jehova svet ostavi
Kokakoli i Anakondi,
i Ford motorsu i drugim:...
Sjajna,
Sva veličajna
Iz morskog se krila
Diže kuća kineskog stila;
Od porcelana...
U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.
Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača,...
Mapa I
Po svakoj vertikali mape sa mog stola, Indija štrči kao našiljen zub
Da zaštiti vetrove, brodove i bogove, Knjigu o početku...
Leopard živi na drvetu mju
Promatra moju kuću
Jagnje mi se pjegavi janjci
Moje se žene suknjama čvrsto ovijaju
Odbijaju me –...
Mi smo išli putem. Put je bio dug.
Kasno opazismo da je taj put krug.
Slika moje duše nema kronike.
Krajolik misli, to je...
Ja sam danas čovjek Globa.
Pedeset hiljada antena
nosim u ruci ko koplja,
i okeane siječem i rujem ekvator ...
Pedesetih godina prošlog vijeka, u Teheranu, Forough Farrokhzad (Foruk Farohzad) ima šesnaest godina i udaje se za svog rođaka Parviza...
Pute, laze pizon dubli tovari
Gustirne žedne mijun sići i lati
Konkulana škina težakov
Od motik...
Strana 3 od 4