Čamcem do Crnog Mora

Kada bi vam netko spomenuo putovanje od Zagreba do Crnog mora vjerojatno bi samo odmahnuli glavom i pomislili kako nema lakše stvari nego prevaliti taj put u nekoliko dana i vratiti se za isto toliko. No, kada se u cijelu pricu doda još i čamac, tad mašta pocinje da radi i brojni se začude, pitaju se kako i na koju fintu i koliko dugo , uz koju cijenu .... .

U današnjem vremenu brzih komunikacija i prometa put od Zagreba do Crnog mora mogao bi se nazvati i mizernom udaljenošću jer teoretski, autom možeš stići za jedan dan, a avionom da i ne pričam, ali čamac je jedna totalno druga priča - priča koja traje 40 dana i traje sve do ušća, sve do predivne delte gdje se drevna rijeka Dunav ulijeva u Crno More. Kako smo došli na ideju nemojte ni pitati jer ni sam ne znam, ali kako smo je ostvarili to vam već mogu ispricati i u kratkim crtama prikazati (previše je stvari da bi napisao sve).

Krajem 6 mjeseca prijatelj (Tito) i ja spustili smo 100 kilograma gume u Savu kod Jakuševca, ispod toplane. Guma o kojoj pričam bio je naš gumeni, 4 metra dug čamac. Uz ispraćaj prijatelja i nekolicine medija otisnuli smo se na put dug nešto više od 1800 kilometara. Prosjek na dan bio je cca 50 km. Trećinu puta plovili smo Savom (oko 650 km) dok smo ostatak riješili na Dunavu i to od Beograda, gdje je predivno ušce Save, dok pogled puca na staru tvrdavu Kalemegdan. Ne trebam ni spomenuti kako smo upoznali hrpu dobrih ljudi i ljudi uopće. Ljudi koji nemaju puno, ali daju i počaste putnika namirnika, splavara - čamdžiju. Takav je primjer bio i s Rumunjskom.

Zemlja o kojoj smo se naslušali dosta loših i negativnih stvari: od toga kako svi jedva čekaju da te opljačkaju do ubojstava zbog 5 eura itd.... Ušli smo u Rumunjsku sa dozom rezerviranosti prema ljudima s obale. Valja napomenuti da smo izlazne i ulazne revizije obavljali na principu stajanja u pograničnim kapetanijama (zadnjoj u zemlji iz koje izlazimo i prvoj u zemlji u koju ulazimo). Namjera je bila proći kroz Rumunjsku čim brže i doći do cilja tj. do mora. I kao za inat, odmah po ulasku u Romaniju pokvario se prijenos na motoru tako da nam je jedina solucija bila plutanje potpomognuto zaveslajima. Zaboravio sam napomenut da je s nama išao i Tomos 4 – stara mrcina koja je sve do 400 km prije kraja radila ko vurica ali sad ... . No motor ionako nije bio stalno u upotrebi , dolazio je u kombinaciji s plutanjem i veslanjem.

Vratimo se na Rumunjsku. Da popraviš motor moraš izaći, a kad izadeš moraš prolazit kroz horde tih, kako su nam pričali, razbojnika i lopova. Kako smo bili osuđeni na plutanje, a prva kapetanija udaljena je rijekom oko 100 km., nekoliko dana bili smo u zemlji kao ilegalci tj. bez ulazne revizije. Prvi naš susret s jednim od tih «neugodnih» ljudi bio je u malom mjestu Giurgenij. Pošto je puhao jak vjetar, a širina Dunava na tom dijelu je, onako od oka, oko 300 metara, teškom smo mukom doveslali do obale gdje se u daljini nazire nekoliko krovova i dvije zgrade. Uhodani postupak vezivanja čamca za drvo i jedan od nas (ja) pješke do sela i traži covjeka za popravak motora. Treba napomenut da je Rumunjska strašno siromašna zemlja gdje se prosječna plaća kreće od 100 – 150 eura, a selo u kojem smo stali izgleda kao gradić koji možete vidjet na prosječnom dokumentarcu o zemljama trećeg svijeta – stari automobili, hrpa divljih pasa, derutne zgrade i jedna mala trgovina nalik na garažu. Znatiželjni pogledi sa svih strana, jer ovdje rijetko kad dolazi neki stranac, a pogotovo ne direkt sa Dunava.

Ulazim u dućan i prvi čovjek kog upoznam , na moju sreću, je gazda dućana koji uz rumunjski priča i talijanski dok ja samo engleski no uspjeli smo se sporazumjeti, a ovaj je motor popravljao jedno četiri sata i našalio se sa mnom kako sam umjesto povijesti trebao upisat mehaniku pošto sam pomalo tudum za motore bilo koje vrste, – no uči se dok si živ, jel da ?.... Georgi nije zaračunao ništa, ni lipe, nije htio uzeti ni ono malo novaca što smo mu gurali u džep za ovu veliku uslugu koju je učinio. Tako smo se riješili svih naših predrasuda o Rumunjskoj i Rumunjima i sa pozitivnim mislima krenuli dalje.